Vjerojatno vam je poznata priča o Jobu u Starom zavjetu. Ako je tako, sjećate se da sotona nije mogao ni taknuti ovoga pobožnog slugu Božjeg bez dopuštenja s neba. Gospodin je rekao đavlu da može dotaknuti Jobovo tijelo, može ga provesti kroz zbunjujuće kušnje, ali ne može ga ubiti.
Znate li da je sotona tražio dopuštenje da testira i Petrovu odanost? Sotona je znao da nastupa Isusovo kraljevstvo i kad je jednom opsjeo Judu, odlučio je poći za drugim učenikom. Vjerujem da je učinio da se njegova nazočnost osjeća za pashalnim stolom, jer “nastade prepirka među njima o tome tko bi od njih bio najveći” (Lk 22,24). Učenici su upravo imali prisno vrijeme zajedništva sa svojim Gospodinom koji im je rekao da će umrijeti, ali očito nisu ništa razumjeli što im je rekao. Umjesto toga, počeli su se prepirati tko će biti postavljen kao glavni kad on ode.
Sotona je bio uzbuđen dok je proučavao učenike jednog po jednog pitajući se: “Tko će biti sljedeći nakon Jude? Natanael? Ivan? O, tamo sjedi Petar! Isus ga je nazvao stijenom; zapravo, Krist je rekao da će graditi svoju crkvu na Petrovu navješćivanju da je on mesija. Da, Petar je taj.”
Sotona se založio da meta bude Petar. “Isuse, tvrdiš da ćeš graditi svoju crkvu na svjedočanstvu ovoga čovjeka. Dakle, ako si tako siguran da je Petar stijena, daj da ga malo prorešetam. Kažem ti, Petar će se raspasti upravo kao Juda.”
Rešetanje je očito proces čišćenja, odvajajući loše i beskorisno od dobroga i korisnoga. Vjerujem da je sotona mislio kako će u potresanju Petrova vjera podbaciti. Ali Isus je obećao Petru: “Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše” (Lk 22,32). Uvjeravao ga je: “Iako ćeš imati neke ozbiljne neuspjehe, kažem ti da na kraju tvoja vjera neće podbaciti.”
Ljubljeni, ne bojte ste kušnje kroz koju prolazite. Isus zna ishod i kaže vam: “Čvrsto se držite. Ja imam vječni naum iza vašeg rešetanja. Sve to je zbog težine moje slave.”
Autor: David Wilkerson (1931.-2011.)