DVASRCA.COM
DVASRCA.COM
Stranica za promicanje krščanskih vrednota

SVI SVETI I DUŠNI DAN

"Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka."

1 Iv 2,15-17

Štovani posjetitelji "dvasrca.com" stranice,

kako nam nadolaze SVI SVETI i DUŠNI DAN, ponovno objavljujem prigodni sadržaj koji je bio na stranici prijašnjih godina u ovo vrijeme.

Razlog tomu je činjenica da se u našem društvu sve više zatomljuju kršćanske vrijednosti, tradicija biva ismijavana, a uvelike vlada i svojevrsno nepoznavanje nekih vrlo bitnih činjenica i samog naučavanja.

Ne želim govoriti protiv nikoga - želim se jedino boriti za Krista i njegov nauk, za Kraljevstvo nebesko. A uz Isusa Krista nikako ne mogu ići vještice, vragovi, čarobnjaci i ostala čudovišta i nemani u koje roditelji oblače dječicu povedeni ispraznostima koja dolaze sa zapada, a pri tome jako malo znaju o kršćanstvu, tradiciji i uopće o ova dva nadolazeća blagdana.

Jako je porazna činjenica da se već tijekom cijelog listopada u našim jaslicama, dječjim vrtićima i školama odgojitelji, pedagozi, učitelji i nastavnici, kao i mnogi roditelji doma, pripremaju za obilježavanje ovog poganskog nekršćanskog slavlja u vrijeme blagdana SVIH SVETIH i DUŠNOG DANA. Još je žalosnije što se većina tih ljudi deklerativno izjašnjava kršćanima katolicima.....

Molimo Gospodina da, po zagovoru svete Nazaretske Obitelji, sačuva našu dječicu od svih sila zla, u ovom slučaju konkretno od lijepo upakiranih ponuda "noći vještica", a svim kršćanima da udjeli dar Duha Svetoga, dar razlučivanja duhova da mogu prepoznati što dolazi od Boga, a što od neprijatelja.

U ovom prigodnom tekstu za ova dva nadolazeća blagdana neću govoriti ništa o tradiciji. Naša je Katolička tradicija toliko bogata da ju poznaju svi vjernici barem na onoj folklornoj, deklarativnoj razini. Skrenuo bih pozornost, najviše mladima, na utjecaje koji dolaze u našu kršćansku kulturu iz raznih, nama stranih, kultura i svjetonazora.

Riječ je o tzv. "Noći vještica" koja se "slavi" u noći uoči blagdana Svih svetih. Naši mladi ne istražujući dovoljno, ili često nikako, Riječ Božju i nauk naše Crkve, bivaju otvoreni svim utjecajima posredstvom medija (TV, interneta i sl.) "pomodarstva" svega što je "lijepo upakirano" nazivano zabavom i provodom koja to nije i slobodom koja to nije.

Svjedoci smo zadnjih dvadesetak godina ukorjenjavanju čudne poganske kulture u našem narodu koja je potpuno u proturječju s kršćanskim naukom i Isusom Kristom.

Cijela ta propaganda o "noći vještica" masonska je izmišljotina i produkt američke marketinške propagande. Dakle, u vrijeme kada bismo naše molitve Ocu trebali upućivati zagovarajući naše svete i pokojne mnogi to vrijeme provode u razuzdanim provodima, partijima pod maskama koji nekako više sliče orgijanju negoli bezazlenom izlasku i zabavi.

A maske su redovito đavli, vještice, nekakvi monstrumi, izopačenosti i sl. Najžalosnija je još činjenica da roditelji kupuju i oblače svoju djecu tako. Velika je to podvala Neprijateljeva.

 

"Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta."

(Otk 12,9)

 

Mnogi nisu svjesni da svaka izgovorena riječ, neka gesta ili bilo koja radnja, imaju svoje značenje i snagu u našem životu, ponajviše u ovom slučaju u duhovnim sferama. Sv. Pavao nas u Rim 6,16 upozorava na opasnosti od podređivanja sotonskoj vrsti motivacije:

 

"Ne znate li, ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost."

 

Ako se osoba oblači u vješticu ili u đavla na sebe navlači i onu nevidljivu, duhovnu dimenziju toga čina, još k tome veselica/tulum/party u tome ozračju gdje se uvijek konzumira alkohol, razni drugi opijati i razuzdano ponašanje, vode k teškim stanjima jer se osobe otvaraju prokletstvima.

"Teren je otvoren" za utjecaj Zloga jer mu je tako odrađena dobrodošlica. Većini kada se ukaže na to, kada ih se upozori, opravdavaju se time da su mladi i željni provoda i zabave, a da su takvi stavovi preozbiljni ili staromodni. No, kao i uvijek, kasnije dolaze posljedice koje nažalost ne prepoznaju i ne mogu razlučiti.

Naš narod zna kazati da se sa rogatim ne valja bosti ili da je vrag odnio šalu. Dakle, ne možemo se igrati vatrom a da se ne opečemo. Kada dođu nesanice, razne bolesti, nemiri, ovisnosti, depresije, tragična samoubojstva i sl., ljudi se uvijek čude od kud sada to, ali rijetko žele poslušati savjet nekog svećenika kada im sugerira da se nepotrebno ne izlažu lošim utjecajima koji nisu u kršćanskom duhu.

Trebalo bi malo porazmisliti zašto je "noć vještica" baš uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana, a ne neku drugu noć u godini?! 

Da Sotona kopira Boga je odavna znano, još od Mojsija kada je štap pred faraonom pretvorio u zmiju, faraonovi vračari su odmah učinili isto; samo, znamo da je Mojsijeva zmija/štap progutala te vračarske zmijice.

To kažem zato jer evo i u toj američkoj podvali oko noći vještica običaj je da djeca, tako već maskirana, obilaze po susjedstvu "plašeći" susjede i kupeći slatkiše.... baš dražesno. Sjećam se kada sam bio mali i kada sam odlazio kod bake da smo na Badnjak, sva mala djeca iz susjedstva, išli okolo - nekad čak po čitavom selu i "kvocali" pozdravljali u svakom domu domaćine sa "Hvaljen Isus i Marija", čestitajući Badnjak i želeći blagoslov za rod zemlje i blaga, a oni bi nam davali slatkiše.

Možemo uvijek birati; hoćemo li poći onim lakim širokim putem ili onim težim uskim. Možemo izabrati u životu da služimo Gospodinu ili Neprijatelju. Obojici nećemo moći ili, kako to narod lijepo kaže, ne može se sjediti na dvije stolice - jednom će doći čas kad ćemo pasti i polomiti se. U jednoj našoj župi, u kojoj doista ima puno vjernika i, Bogu hvala ima dosta mladih koji dolaze slaviti sv. mise, na sami Uskrs ove godine, dakle kao i uvijek, bilo ih je jako puno. A navečer lokalna diskoteka je bila krcata upravo tim mladima koje je uveseljavao D.J. kojeg je vlasnik kluba najavio ovako:

"Pogledajte koga sam Vam doveo za Uskrs, samoga vraga!", naravno taj D.J. je bio odjeven u kostim vraga sa rožićima, repom i imao je vile - upravo kostim kakav će za noć vještica odjenuti mnogi. Pitam se kakav li će program u tom klubu biti za "noć vještica" i koliki će se naši mladi kršćani odlazeći na takvu zabavu duhovno raniti i zarobiti.

Miroslav Baotić

 

"Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prijanjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo..."

Pnz 30,19

 

 

 

Iz knjige POKAZAT ĆEŠ MI STAZU ŽIVOTA ljubaznošću i uz dozvolu autora donosimo Vam prigodni tekst:

 

SVI SVETI

Dolazi nam i mjesec studeni, u katoličkoj tradiciji mjesec u kojem molimo za duše pokojnika i s ljubavlju se sjećamo naših dragih koji više nisu s nama ovdje. Prvog dana ovog mjeseca častimo Svete, tj. spašene, one koje već gledaju Boga licem u lice. Neke je od njih Crkva „kanonizirali“, što će reći službeno proglasila svetima, jer je njihov život bio živi odraz Isusa Krista u vremenu u kojem su živjeli. Svjedočili su Oca, trpjeli, nosili križ, nisu se opirali, dijelili su sebe siromasima i bolesnima, navješćivali evanđelje, činili čudesne znakove po milosti Božjoj…. Crkva ih je prepoznala kao uzore i javno ih stavila vjernima pred oči, odnosno srca, „podižući ih na čast oltara“. Kršćani su pozvani gledati u njih, jer sveci se ne rađaju nego svecima se postaje, te osjećamo neku milinu i ponos, da i smrtan čovjek može, poput njih, doživjeti tako veliki stupanj Božje svetosti. Zato je dobro imati njihove slike odnosno kakav kipić sveca koji nas je svojim životom najviše nadahnuo, ili nas je zagovorom pomogao. Kao što često u novčaniku ili na radnom stolu imamo slike svojih dragih, tako je i sa slikama svetih.

To nije idolopoklonstvo, to je čin ljubavi i simpatije. Dakle, poskidajmo slike polugolih pjevačica i boy-bendova sa lišćem marihuane na majcama, političkih vođa i omiljenih glumaca, i pred oči stavimo ljude koji su se izdigli iznad ovozemaljskih strasti, nagona i nemoći. Sveci su postali snažni u Gospodinu, boreći se sa zlom i u sebi i u društvu. I pobijedili su. Osim ovih proglašenih, u Nebu se nalaze nebrojene duše naših predaka, očišćene kroz patnju u svijetu i u čistilištu. I tu su naši preci sveti, jer ništa što nije sveto, kaže Pismo, ne može doći pred Boga. Uz ovu Crkvu, koju nazivamo „slavna“, postoji i trpeća Crkva, postoji čistilište. Mnoge nepravde i zloće ne stignemo ispraviti na ovom svijetu. Stoga, milosrdni Bog dopušta da nakon života duša u čistilišnoj vatri spali svu ostavštinu zemaljskog grijeha. Naime, kad umremo, sami ćemo htjeti ostati u čistilištu, jer imat ćemo duboku svijest nesavršenosti i bijede, te nećemo time htjeti uvrijediti Stvoritelja. Ući ćemo u duhovno stanje čišćenja, žarko očekujući trenutak konačnog oslobođenja. U tome će nam pomoći molitve i žrtve bližnjih. „Zato je Juda za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi“ (2 Makabejcima 12,45) Postoji li oproštenje na drugom svijetu? Isus govori jasno:“…neće mu se oprostiti niti na ovome niti na drugome svijetu“(Matej 12,32). Čistilište nam najbolje prikazuju Isusove riječi: „ Zaista, kažem ti, nećeš izaći odande dok ne isplatiš i posljednjeg novčića…“ (Matej 5,26). Dakle, mjesto poput jedne tamnice u kojoj se „otplaćuju grijesi“, tj. dugovi. Pavao također piše: „…spasit će se, ali kao kroz oganj“ (1 Korinćanima 3,15). Nažalost, u Bibliji nigdje nema riječi „čistilište“. No, nema ni riječi abortus, droga, cigare, sida, i milijun drugih, jer je Pismo tako napisano, da se od nas traži da „mućnemo glavom“, da ga istražujemo, da se pitamo, da si pomažemo tradicijom, drugim znanostima, iskustvom. O čistilištu ipak, pišu poznati starokršćanski mislioci i sveci; Tertulijan, Ciprijan, Ambrozije, Ivan Zlatousti, Augustin i drugi. Natpisi u pojedinim katakombama također svjedoče o molitvama prvih kršćana za duše pokojnika, a i sam sv. Ivan Zlatousti objašnjava da je to „praksa predana Crkvi od apostola“.Danas nas, nažalost, sve više oduševljavaju poganske prakse, kao što je američka izmišljotina zvana „Noć vještica“. Po našim župama tjednima prije Svih svetih niču po dvorištima i ogradama zlokobne bundeve sa svijećama. Ne čudim se, jer su u školi gdje sam predavao vjeronauk, već u prvom razredu, na satu izrađivali takve predmete. Televizija nam već također danima prije servira ludu zabavu uz maske kostura, vještica, vampira, vragova. Mala se djeca privikavaju na „nedužne slatke đavle“ s rogićima i nešto duljim zubićima, jer, naravno, treba izbaciti iz glava ono što nam govori Crkva o zlu; a kaže da je zlo zapravo – zlo. I tako, dok neki sasvim ozbiljno shvaćaju zemlju i nebo, raj i pakao, život i smrt, mnogi to sve pretvaraju u dobru zaradu i zabavu. Zašto bismo vjerovali Riječi Božjoj i Kristu, kad imamo super američke fore, koje objeručke prihvaćamo? Jer, sve što je izvana, je dobro. Jer, sve što je sa Zapada, donosi nam sreću i slobodu. Umjesto da se potrudimo saznati što nam vjera i kultura nude, ne razmišljajući prihvaćamo tuđa smeća.

Braćo, dobro je kroz studeni odvojiti malo vremena i razmišljati o prolaznosti života, o vječnosti, o duši. Dobro je moliti za pokojne, oni to od nas očekuju. Bližnji je naše najveće bogatstvo i sa smrću naši voljeni ne nestaju, samo prelaze, idu dalje. Iskažimo im svoju ljubav našim molitvama i preporučujmo ih Gospodinu, koji je život. Zapalimo svijeću na grobu, gdje joj je mjesto, a bundeve ostavimo u vrtu. Slavimo Svete, a ne vještice i zle duhove, makar izgledali bezazleno.

Fra Kornelije Marko Glogović, OSPPE