www.dvasrca.com

Jeka Isusova - Echo of Yeshua

STRANICA ZA PROMICANJE KRŠĆANSKIH VREDNOTA

prikriveni teški grijeh

U našem gradu crkva je u centru sela!

Riječ je o osobama, kako se veli 'koje žive u vjeri', koje po njihovu načinu života možemo povezati sa vjerskom praksom i molitvenim životom. Naizgled, te su osobe vrlo duboko religiozne. To su osobe koje su išle, i još uvijek idu, svaki dan na sv. misu. No, nažalost, žive van naših saznanja, u jako teškim grijesima. To su ti osobe koje sigurno poznaješ, susrećeš ih svaki dan, svaki tjedan, a teško da bi ih 'na prvu' povezao sa bilo kakvom opačinom.“

    

 

     Nedavno sam se susreo s jednom dragom sestrom u Kristu koju nisam dugo vidio. Barbaru poznajem još iz studentskih dana. U gradu u kojem živi, Barbara je angažirana i uključena u brojne humanitarne, pro-life i evangelizacijske „akcije“ te uz profesionalni rad koji je u cijelosti posvećen za djecu s posebnim potrebama, dani su joj ispunjeni toliko da jedva stigne otići u crkvu slaviti sv. misu, koju opet ne propušta jer veli da bez euharistijskog slavlja ne bi uspjela sve te napore izdržati.

Kako oboje ne volimo puno pričati telefonom i drugim modernim komunikacijskim sredstvima, sada kada smo se sreli, radosno sjedosmo na klupu u parkiću jedne naše lijepe crkve u debelom hladu i započesmo razgovor.

„Već ti se mjesecima želim javiti da prokomentiramo ovu temu... I nekako te krenem nazvati, a opet odustanem jer o ovome više volim osobno razgovarati... A čini mi se da postoji potreba jer više ne znam u kakvom okruženju živimo. Nemoj da te ovo sablazni – već znaj pomoći onoj jadnoj izgubljenoj duši koja ti se nađe na putu, a znam da se takvi nađu i na tvom putu...“

Ovakvim uvodom me trgnula i sav sam se pretvorio u uho.

„Riječ je o osobama, kako se veli 'koje žive u vjeri', koje po njihovu načinu života možemo povezati sa vjerskom praksom i molitvenim životom.

Naizgled, te su osobe vrlo duboko religiozne. To su osobe koje su išle, i još uvijek idu, svaki dan na sv. misu. No, nažalost, žive van naših saznanja, u jako teškim grijesima. To su ti osobe koje sigurno poznaješ, susrećeš ih svaki dan, svaki tjedan, a teško da bi ih 'na prvu' povezao sa bilo kakvom opačinom.“

Dok mi je Barbara sve to govorila, mislima su mi prolazila lica nekih osoba...

„Pričala sam ti da sam radila i sa osobama koje imaju problema glede seksualnosti. Svega je tu bilo: lezbijki, homoseksualaca, osoba s devijacijama heteroseksualnosti do onih koji bi željeli promijeniti spol.

Božjom providnošću, koji me je nadahnjivao i vodio kroz razgovore s njima, postala sam netko tko je i ove osobe naveo na povjerenje da otkriju svoje tajne.

Nedavno mi je jedan brat u Kristu priznao da je spolno općio sa 70-tak istospolnih partnera, među kojima je bio i jedan svećenik.“

E tu je sad nastao jedan kraći muk.

Oboje smo šutjeli i gledali u Raspetoga na križu, na kraju križnog puta iza naše župne crkvice.

Čekaj, a kak' ti je on 'brat u Kristu?!' – velim joj smireno i ozbiljno.

Pisano je, i sam je Gospodin kazao tko su mu braća i sestre... Ne može netko tko ne drži zapovijedi i živi u grijehu biti nekome 'brat ili sestra u Kristu'.

„Da, znam što želiš kazati, no, slušaj dalje.

Božja intervencija preko mog svjedočenja dovela ga je do pokajanja i zatražio je pomoć. On je na dobrom putu da se izbavi iz ovog teškog grijeha.

Znaš, homoseksualci nekad uspiju povratiti 'zakone privlačenja' na način da mu se počne sviđati ženski spol i može s vremenom razviti odnos i ući u brak.

Nažalost, mnogi ostanu u slabostima, možda je bolje kazati 'ostanu u ropstvima', no nauče se duhovnoj disciplini po kojoj anuliraju signale koji ih drže u ropstvu te žive čistoću i ljube Gospodina lišeni grijeha kojeg su činili.

Isto tako poznajem i dvije žene koje su bile donedavno u seksualnoj ljubavnoj vezi. No, najprije ti moram objasniti sljedeće...

Mnoge osobe opravdavaju svoj teški grijeh pojmom biseksualnosti. Smatraju da je to lakša kategorija grijeha u odnosu na homoseksualizam, posebice kada je riječ o odnosu dviju žena.“

Dok Barbara govori, moje misli lete i ja ju prekinem pitanjem kako prići takvim osobama kad ne znamo s kojim ili u kojem grijehu pristupaju k istini?

„Polako i u ljubavi, naravno bez osuđivanja - odgovara mi ona.“

Velim joj da to ne može baš svatko, i za to je potrebno poslanje od Boga, poseban dar kojim Gospodin djeluje preko nas.

Još ju pitam; bude li otpora, neugodnosti...?

„Najčešće je teško prodrijeti u taj mentalni sklop, jer mnogi sebi rade izgovore da je npr. biseksualnost 'izlet', 'eksperimentiranje', 'začin za seksualni odnos', nužnost za 'update strasti u ustajalom odnosu' i sl. To su najčešći obrambeni izgovori na koje naiđem u početku razgovora s takvim osobama.

No, to je teški grijeh i nema drugog termina i nema opravdavanja.

Ne osuđujem čovjeka, ljubim takve osobe i želim im dobro, ali osuđujem i ne opravdavam ovaj grijeh.“

Da, upravo tako, velim joj – znaš, mene je jedan stari ujak (franjevac – op. a.) davno poučio da se nikada ne smijemo ljutiti na čovjeka, već mrziti to što je zlo u njemu.

Barbara se na ovo nasmije i veli mi: „Lijepa je ta franjevačka duhovnost s kojom si prožet, ona baš u pravom trenutku proviri iz tebe i iznjedri pravu potrebnu riječ.“

Ma to je i zbog podneblja i trusnog okruženja u kojem sam odrastao – našalim se na način koji je samo meni i Slavici znan - a ona nastavi sa pričom.

„S jednom od ovih žena, koje sam ti spomenula, intezivno prolazim njezino pokajanje. Ona doslovno traži spas nakon svega što joj se dogodilo i što joj se događa.

To je vrlo ozbiljno ropstvo. Odnos koji u nekom trenutku nazivaju ljubavlju nikad nije bio upoznavanje druge osobe i odnos sa drugom osobom. Osobu nikada istinski nisu niti upoznale.

To je doslovno odnos sa Đavlom.

Posljedice su nezamislive… Napasti, nemir, pretjerivanje u svemu, vizije, maštanja, škrgutanja, uvijanja poput zmija i siktanja, snovi… mržnja, agresija, ljubomora, prijetnje, navezanost… Prestrašno! Vrtlog iz kojeg se ne izlazi bez jake molitve.“

Da. Potreban je svećenik koji ima iskustva s tim stvarima. Potrebne su molitve otklinjanja koje može moliti svaki naš svećenik, no ipak je potrebno iskustvo.

(Mnogi misle da su to slučajevi za egzorcizam – ali nisu. To je jedna druga tema.)

Najprije mi (osobno) trebamo učiniti svoj 'dio posla', da bi Bog mogao 'odraditi svoj dio'.

„Da, preduvjet je ono što je tim osobama najteže – VOLJA! Bog te traži da mu na slobodan način predaš svoju punu volju, da želiš van iz grijeha. Većina ovih osoba to ne želi do kraja.

 Zavedene su, stoje u dimnoj zavjesi, ne vide dalje od onoga što im Đavao servira preko „slatkih“ mirisa i okusa.

Odlaze redovito na sv. ispovijedi  koje čine sa cenzurom. Imaju svoje duhovnike. Ne priznaju do kraja svoje grijehe. Žive u potpunoj laži. Ako netko sazna njihovu istinu, sve čine da tu osobu ocrne i obmanjuju okolinu pred kojom žele zadržati visoko mišljenje o sebi.“

Baš to i jesu stvari po kojima možemo vidjeti što je to i s čim, odnosno s kojim duhovima imamo posla.

„Đavao im stavlja u glavu pojam ljubavi na potpuno krivi način. Kad uz pomoć druge osobe uspiju sagledati stvarnost, onda im nakon prekida Đavao stavlja u glavu misli o propasti onoga koga ostavljaju i ne mogu otići iz odnosa jer plaču nad gubitkom svojim i tuđim.

Mnogi se zarobe u iluziji da su stvoreni da ljube takvu osobu i traže Božji blagoslov za svoj tajni život – „Živjet ćemo skupa, ići svaki dan na sv. misu… Bog će biti s nama… On razumije da smo drugačije i bespomoćne jer se volimo.“

Koji Bog će to biti s njima? Kako možeš Boga pozvati da stanuje uz grijeh, uz Đavla? Ti ga tjeraš od sebe, ti mu vapiš jer ti se nutrina raspada, a ne daješ Mu prostor u koji može intervenirati. On kao stvarni Gospodin kuca na vrata i čeka, ne razvaljuje nogom…

Ne možeš u prljavoj haljini pred Njega. Očisti haljinu Marijinim suzama, okrijepi je Duhom Svetim i tada gorko plači pred Gospodinom da ti se smiluje. Evo kako sam ja opisala senzacije koje imaju takve osobe, a s njima su se složili – „ono što ti je neugodno i nemir, postaje za tebe jedini mir i ugoda“. Ti ljudi uživaju u nastranom, perverznom, nakaradnom, iako ih to trajno čini nemirnima i oni shvaćaju da to nije dobro.

Njihovo osnovno stanje postaje prebivanje u zlu. Normalni odnosi, mirni odnosi s ljudima, ljubavni odnosi sa drugim spolom, postaju nešto neuzbudljivo, nezanimljivo, isprazno, besmisleno…

To Đavao čini.

Ako jedeš stalno hranu s pojačivačima okusa, nijedna druga hrana neće ti se sviđati. Biti će bljutava. No, ako očistiš svoj organizam od otrova koje si unio, sva normalna hrana postat će doživljaj za tvoje nepce. Tako i u ovome, prljavo traži još i još i još… Sve drugo je bljutavo i bez strasti.

Moraš dopustiti Gospodinu da očisti otrove koje si primio.

Obje od ovih žena imaju muškarce s kojim hodaju, jedna krije odnos sa muškarcem, a jedna ga pokazuje javno.

Jedna ima više muškaraca sa strane. Zbog potrebe da dobije novac, pruža usluge muškarcima za koje njezin stalni partner ne zna.

I on se doveo u ropstvo, iako je vjernik koji odlazi svaki dan na sv. misu, jer ljepuškasto žensko lice prikriva namjere Đavla koji je kralj laži i manipulacije.

Tu drugu ženu je zavela, uvela u odnos te potom predložila zabavu u kojoj bi sudjelovao i dečko te druge žene. Svoju kćerku je uvela u poroke i homoseksualizam.

Na sv. mise odlazi na različita mjesta po gradu jer joj je duhovnik nakon vrlo malih i neznatnih saznanja odbio davati pričest. Partnera laže da bi zadržala odnos, posebice zbog ovisnosti o novcu.“

Laž na laž, grijeh na grijeh i put ka ponoru je sve sigurniji. To već izlazi iz okvira pojma homoseksualizma. Sve što je van čiste tjelesne ljubavi između muškarca i žene je Đavolji scenarij stvaranja duhovnih robova.

„Te osobe više čak i fizički ne izgledaju isto – nastavlja Barbara. Ne spavaju, ne jedu, izobličenog su lica, boluju, krvare, trpe, propadaju na drugim planovima života… Zapravo zaudaraju na nakaradnost onoga kome su se predale. Stvoreni na sliku Gospodina, ali pretvoreni u sliku Rugobe jer se gledaju u krivim zrcalima.“

Velim Barbari da je sva ta izgubljenost, duhovna polupanost i skitnja posljedica nepoznavanja vjere, izvornog kršćanstva i na koncu, ne poznavanje i ne čitanje Pisma.

Mi u Svetom Pismu imamo sve. Kako i kome se treba moliti, što i kako se ponašati, kako i koje zapovijedi obdržavati, čak i što jesti i piti....

Jako je snažno kada se veli „PISANO JE“; i sam je Gospodin tako govorio. Tako cijelo vrijeme dok si mi govorila meni se po glavi vrzmaju dijelovi LEVITSKOG ZAKONIKA.

Znaš onaj dio kada Bog progovara u 20 poglavlju 13 redak:

 „Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo“ (Lev 20,13a).

Ili nešto malo prije toga stoji:

Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom!

To bi bila grozota.
Da nisi legao ni s jednom životinjom – od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina.
Ničim se od toga nemojte onečišćavati! Ta svim su se tim onečišćavali narodi koje ja ispred vas tjeram. I zemlja je postala nečista. Zato ću kazniti njezinu opačinu, i zemlja će ispljuvati svoje stanovnike. Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opačina nemojte počinjati – ni vi ni stranac koji među vama boravi. Sve je te zloće počinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala nečista. Neće li, ako je učinite nečistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? Jest, svi koji bi počinili bilo koju od tih zloća bit će odstranjeni iz svoga naroda. Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih običaja što su se održavali prije vas; tako se njima nećete onečistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!’«
(Lev 18,22-30).

Velim ti, ljudi se danas zatrpavaju svim i svačim, svakojakim štivima i duhovnostima, a sve što im treba je nadohvat ruke – u Svetom pismu.

Vidiš što nam sam Bog poručuje. Uopće ne iznenađuje svo ovo ludilo oko nas. I ljudi i priroda su zastranili. Odnosno ljudi zastranjuju, rade i protiv Boga i sebe i same prirode.

Vidimo kako priroda odgovara: promjena klime, oluje, poplave, razne nepogode...

Čovjek postaje toliko 'stondiran' i izbezumljen da pojma nema više ni što radi ni zašto,

A Bog, što Bog čini ili kakav će njegov odgovor biti na sve ovo  - opet treba čitati Pismo. I kada postanemo svjesni što nam poručuje; treba se najponiznije pokajati i gorko zaplakati, moliti pomoć, vodstvo i zaštitu...

„Čvrsto vjerujem da će se jedna od ovih ženskih duša uskoro izbaviti. Puno se trudim oko toga, a i svećenici će svoje učiniti.

Takve osobe možemo prikazivati u Krvi Kristovoj kod Pretvorbe na sv. misi. Važno nam je znati da su među nama sestre i braća koji su žrtve, koji su ušli u okove kakve ne možemo zamisliti.

Pomognimo im tako da ne šutimo. Oni sjede kraj nas u klupi crkve. Oni su Božja djeca koju Bog želi sebi vratiti…“

U potpunosti sam se složio sa Barbarom. Zahvalio sam joj što je sve to podijelila sa mnom i na kraju joj priznao da se divim karizmi koju ima za te potrebite izgubljene duše.

Kazao sam joj još da ja sam to ne bih mogao činiti jer nažalost nemam toliko i tako lijepe ljubavi kao ona za sve potrebite kojima služi; a to su djeca s posebnim potrebama, siromasi i beskućnici, djeca i samohrane majke, angažman u pro-life pokretu, još puno toga, a evo danas sam saznao i za ovo područje u kojem je aktivna i Bogu predana u svom djelovanju.

Na koncu smo se zajedno pomolili našem najvećem Prijatelju Gospodinu Isusu Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju. Molili smo blagoslov, zaštitu, providnost za naša nastojanja u dobru, Duha Božjega da nas dobro 'opremi' za sve izazove koji su pred nama i zahvalili našem Abbi, našem Tati, za sve kroz što prolazimo i za naše prijateljstvo.

 

Miroslav Baotić