www.dvasrca.com

Jeka Isusova - Echo of Yeshua

STRANICA ZA PROMICANJE KRŠĆANSKIH VREDNOTA

DA LI NAM JE NOVAC POSTAO IZJEDNAČEN SA BOGOM?

Pismo na koje nema odgovora?!

Animacija: Liberalni teolog i njegovi plodovi

   Nedavno sam se telefonom čuo sa dragom sestrom u Kristu, angažiranom laikinjom, humanitarnom djelatnicom, kršćanskom glazbenicom i osobom koja na profesionalan način radi s djecom s posebnim potrebama, Barbarom Brezec Benigar. Tu i tamo se znamo čuti i podijeliti jedno drugome svoje boli i radosti, moliti jedno za drugoga, za potrebite i za razne angažiranosti u ovom našem izranjenom društvu. Ovoga puta smo komentirali svo ovo stanje oko nas i kako se ono reflektira na našu Crkvu. Veli mi da je uputila pismo biskupima prije gotovo mjesec dana i kako nema odgovora obratila se nekim našim katoličkim portalima te ih zamolila da to pismo objave. Naravno, ni odgovora, ni objave - od nikoga.

Stoga kao urednik ovoga portala OBJAVLjUJEM GA u cijelosti. Pročitajte i u tišini svoga srca pred Gospodinom sami o tome promislite.

Mir i dobro, Božji blagoslov+   

urednik: Miroslav Baotić

 - pismo je upućeno na adresu: Hrvatska biskupska konferencija Ksaverska cesta 12a 10000 Zagreb

DA LI NAM JE NOVAC POSTAO IZJEDNAČEN SA BOGOM?

 

Hvaljen Isus i Marija…

 

   Poštovani oci biskupi, ovim putem želim postaviti pitanja koja zanimaju mnoge vjernike i rastu na neki način kroz zadnjih pola godine te će ukoliko ne zadobiju odgovor otvoriti još niz pitanja i nepotrebne interpretacije koje idu na štetu Crkve koju ljubim.

Prema zadnjim odlukama Hrvatske biskupske konferencije crkve su se otvorile za vjernike, točnije za sv. Mise i druga vjerska događanja, no unatoč tome, ostale su određene restrikcije. Među njima je i odluka koja specificira da se vjernici pričešćuju isključivo na ruke. O svojem mišljenju vezanim za „strah“ od koronavirusa neću na široko jer bi otvorila ozbiljnu raspravu na temu o kojoj mnogo znam, ali ću samo reći da strah nije od Boga i crkva nije mjesto na kojem bi se trebao propagirati strah. Svakako moram apelirati na to da nas sve podsjetim da je misna žrtva sigurno zadnje mjesto na kojem će se alarmantno širiti ovaj virus gripe. Ako drugačije mislimo, bojim se da nam je vjera postala jako slaba. Zašto je ta vjera opstala preko dva tisućljeća braneći dostojanstvo pričešćivanja na usta, za koje znamo da je jedini ispravni način pričesti, a sve drugo su devijacije koje su prešutno ušle u Crkvu. O tome svjedoče i dokumenti i iskazi svetaca o kojima bi mogla uputiti još nekoliko pisama. Crkva je imala opstojnost jer je sam Bog sišao na zemlju da nam objavi vjeru, ali čini se da je taj rok kroz generacije pomalo došao do trenutka da ističe, odnosno slabi. Da li stvarno čekamo da nam se Bog objavi svakom ponaosob da bismo vjerovali? Prošlost je kroz stoljeća i stoljeća nosila bolesti i pošasti, pandemije, epidemije, ratove, progone i svakakve neprilike koje su u puno većim, i moram napomenuti stvarnim razlozima (medijske interpretacije o trenutnim podacima o ovoj prozvanoj pandemiji ne bismo nitko trebali uzimati ozbiljno jer znamo da njima upravljaju masoni, a iza njih dakako nečastivi kralj laži), odnosile brojne živote. Crkve se nikad nisu zatvarale, a vjernicima se nikad nije uskraćivala pričest na usta. Ne moramo govoriti o pandemiji da bi se dotakli banalnog razmatranja čina pričesti koji bi, kada ne bi u njega uključili svetost i dostojanstvo misterija prisutnost Živog Boga, uvijek bili nehigijenski čin kojim bi se i male bolesti i stanja mogli prenositi s čovjeka na čovjeka. Da ne govorimo o svetoj vodi u koju svi stavljaju stoljećima i stoljećima ruke, a nikada nismo o tome razmišljali kao uranjanju u infektivnu tekućinu. Upravo naprotiv, vjernik je time dobivao „lijek“, zaštitu od svega onoga što svijet donosi protiv čovjeka.

Skrećem vam pozornost na ono što mnogi vjernici, među kojima sam i ja, strpljivo podnosimo već dulje vrijeme i to samo zato jer smo poslušnost stavili iznad svega. No, vrijeme je da se postave ova pitanja jer prolongiranje na odgovore daje nove valove napada na Crkvu i to nažalost od strane vjernika. Razmislimo o tome da se neposredno prije čina pričesti u crkvi skupljaju milodari, tzv. „lemozina“. Može li mi netko objasniti zašto svojim rukama dodirujemo novce (djeca ga i dulje i nesavjesnije po rukama premeću, prevrću, igraju se njime) prije nego ćemo na istu tu ruku primiti Svetu Hostiju? Savjesni vjernik čini ono što i ja činim, uzme Hostiju na ruku, drugom rukom je primakne ustima, a potom ruku u koju je primio Hostiju pregleda te ako i okom ne može koji puta vidjeti, u znam poštovanja prema Živom Bogu, ne dopušta da ijedna čestica Presvetog Tijela propadne. Kako to čini? Bez uljepšavanja, tako da jezikom poliže svoj dlan ili da poliže kažiprst druge ruke i njime otisne čestice sa dlana na koji je primio Hostiju te ih potom primakne ustima, odnosno opet poliže kažiprst. Dakle, na istom dlanu i prstima je netom prije bio prljavi novac, najgori mogući predmet kojim se šire bolesti, a sada je na istom mjestu ono što je nama najsvetije, Tijelo Kristovo, te potom naša slina, odnosno jezik. Da li vam se čini u redu i u okvirima uvjeta zaštite zdravlja da ližemo mjesto na kojem je stajao novac, odnosno da zapravo ližemo novac? Da li smo stvarno tako daleko od Boga da smo Ga stavili u isti rang sa prljavštinom svijeta poput novca? Da li smo Boga izjednačili i po planu vrijednosti, svodeći ga na istovjetnost sa nečime tako nevažnim za naše spasenje - novcem? Ako stvarno Crkva drži do našeg zdravlja, apeliram da se odrekne novčanih priloga. Je li bi to bio čin vjere kada znamo kako je teško ostati u providnosti i da Crkvu činimo svi mi koji se pomažemo međusobno? S druge strane, tražim odgovor koji, ako neće biti meni napisan, bit će izgovoren pred Gospodinom. Tko od vas, nas, će odgovarati za sve čestice Tijela Kristova koje su ljudi pobacali po crkvi, pregazili potom nogama, otresli o svoje suknje i hlače za one koji se ne odnose savjesno prema Hostiji i ne pretražuju svoje dlanove? To je Presveto Tijelo našeg Gospodina, to je Živi Bog, a mi Ga odbacujemo klanjajući se, čak ne vlasti, nego jednom Stožeru koji želi postat u očima malenih veličanstvena petorka spasitelja. Zar smo stvarno zaboravili tko je zaslužio veličanje i tko je naš jedini Spasitelj? Zar Crkva kroz svu povijest nije bila ona koja nije odstupala i za to je imala opravdanje? Zar nisu vjernici oni koji slijede Božju volju, Božja pravila, a ne politiku? Kako i pjesma u narodu kaže: „Hoćemo Boga za Oca Svoga, hoćemo Oca za Kralja vijek!“.

U iščekivanju vašeg odgovora, Božji blagoslov i mudrost na sve vas…

Vaša sestra u Kristu:

Barbara Brezec Benigar,

Rijeka, 11. kolovoza 2020.

P.S. već gotovo mjesec dana nema odgovora, a i vrli "katolički" mediji ne žele objaviti ovo pismo jer im je korporatizam valjda vrijedniji od istine