DVASRCA.COM
DVASRCA.COM
Stranica za promicanje krščanskih vrednota

ARHIVA

Blagdan Duha Svetoga - Pedesetnica; ROĐENJE NAŠE CRKVE

Svetkovina Duha Svetoga je jedan od najvećih blagdana koje slavimo - fra Petar Ljubičić

Krštenje u Duhu Svetom - fra Ivo Pavić

 

 

Svetkovina Duha Svetoga jedan je od najvećih blagdana koje slavimo



Spominjemo se trenutka kada je Duh Božji ispunio prvu malu Kristovu zajednicu. Ali to je i naš blagdan, jer su Duhovi "rođendan" Crkve, čiji smo i mi članovi. Tko je Duh Sveti…? Duh Sv. je ljubav Oca i Sina, treća božanska osoba Presvetoga Trojstva. To je nezasluženi dar, milost koja boravi u nama. On nas čini novim stvorenjem, slikom Božjom, postajemo slični Kristu, savršeni ljudi.

Kako je to divno uređeno: Ocu se pripisuje stvaranje, Sinu otkupljnje, Duhu Svetome posvećenje! Prosvjetljuje nas da spoznamo istinu, jača nas da istinu ispovijedamo i po njoj živimo. Isus nije k nama došao da prošeta i ode nego da boravi s nama i među nama. Došao je da ostane ovdje, da snagom svoga Duha ovu zemlju pretvori u nebo, čovječanstvo u Božju obitelj, svako ljudsko biće u dijete Božje.

Krist je najprije obećao svojim apostolima Duha: "Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek“. (lv l4, 16). Krist je ispunio svoje obećanje. Pedeset dana poslije Isusova uskrsnuća ili deseti dan nakon svoga uzašašća na nebo ostvarilo se što je Isus obećao. Duh Sveti je sišao nad apostole. Svi su se napunili Duha Svetoga i njegovo djelovanje bilo je očito.

Znamo kako su apostoli doživjeli svoje Duhove: šumom vjetra i plamenim jezicima Duh Sveti obilježio je svoj dolazak i posebnu svoju osobnu prisutnost u duhu i srcu apostola što će tako obogatiti njihov život i pratiti njihovu sudbinu. Napisano je: "Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako im je već Duh nadahnjivao da govore." Otada se njihov život promijenio i njihova riječ ima Božju snagu - i 12 Židova - ribara, 12 plašljivih neznalica, razići će se svijetom, da propovijedaju, da ga obogate Bogom, riječju i krvlju Raspetoga...

Ivan nam u današnjem evanđelju govori da je ovo poslanje Duha počelo već na Uskrs. Dogodilo se kod prvoga Isusovog susreta sa učenicima i na istom mjestu gdje je (kako pripovijedaju Djela apostolska), pedeset dana - kasnije - danas - vidljivo sišao Duh Sveti. 
Vidljivo je sišao ne samo na apostole nego se to očito odrazilo na svima koji su slušali njiho-vo propovijedanje i koji se dadoše krstiti. Ovaj put je, dakle, Duh ušao u ovaj svijet. Prema tome, slanje Duha je Kristovo uskrsno djelo, uskrsni dar. Sam je Uskrsnuli izvor tog Duha, njegov nositelj i djelitelj ("dahne u njih... primite Duha...!").

Do dolaska Duha Svetoga i pored Kristovih napora, bijahu apostoli tvrda srca i slabi. Ali dolaskom Duha Svetoga učvršćeni u istini, neustrašivo propovijedaju raspetoga Krista, junački snose progonstvo, zatvor i bičevanje. Radosni su što za Krista trpe progonstvo. Bili su sigurni da su našli ispravan put za svoju životnu i vječnu sreću. Postali su sigurni da nema druge istine osim one koju im je kazivao Isus. Postali su uvjereni da nema drugoga puta koji im je Isus zacrtao. Oni su se osjećali kao najsretniji ljudi na svijetu i osjetili su potrebu da svoju sreću i drugima navijeste. Davno su bili prvi Duhovi, ali Duhovi neprestano traju, trajno se ponavljaju: svatko od nas svoje Duhove doživljava na dan primanja sv. krizme. Nismo čuli šum "silnog vjetra", nismo vidjeli plamene, ali primili smo "pečat dara Duha Svetoga", još jednom obogatili smo se Bogom - darovima Duha.

Ne zaboravimo: Sa sakramentom svete potvrde osvjedočeni vjernik prima obilje novih milosti - sedam darova Duha Svetoga koji će mu pomoći u životu, radu i rastu kako bi postao sve sličniji svome Gospodinu, sve sposobniji da svjedoči za Gospodina: da izgrađujući sebe izgrađuje Crkvu Božju.

Ne zaboravimo: U potvrdi na dan svojih Duhova svatko od nas još jednom je obilježen, "opečaćen" Bogom - Duhom Svetim.
Potrebno je ponoviti: Duhovi neprestano traju. Svi trebamo istine, snage i utjehe Duha Svetoga. Potrebna nam je milost kako bismo došli do Boga.

Mi putujemo u vječnost do svoje konačne sreće i mira - Duh Sveti osvjetljuje nam put; treba nam Božje istine; ako iskreno otvorimo oči, uho i srce, "napomenut će" nam je Duh Sveti.Budući da smo manje-više svi slabi i grješni, ne znamo je ni naći ni čuvati, potrebna nam je snaga, ustrajnost i jakost koju nam osigurava Duh Sveti.

Svi smo manjeviše patnici, snalaze nas razne poteškoće, u nevolji smo, utješiti nas može jedino sam Bog – snagom svoga Duha Tješitelj. Da bi nam olakšao život, Gospodin šalje nama i svojoj Crkvi Duha Tješitelja, Duha radosti i mira, Duha istine i snage.

Upravo Duh Sveti donosi mir i radost, utjehu i životnu sreću. On ujedinjuje osobe i pomaže u opraštanju i stvaranju novoga ozračja među ljudima. Zato su ljubav, praštanje i pomirenje preduvjeti kako da bi Duh Sveti mogao ispuniti naše srce kako bismo ga mogli svjedočiti i prenositi drugima. Djelovanje Duha je očito i u crkvi. Duh Sveti ju posvećuje milošću, krjepostima i svojim darovima. I ona baš po Duhu posjeduje sigurnu istinu, jamstvo neprevarljivosti.

Duh Sveti djeluje i u nama. Svjesni smo slabosti svoje volje i Kristovih riječi: "Bez mene ne možete ništa učiniti" (Iv 15,5) i riječi Sv. Pavla: "Sve mogu u onome koji mi daje snagu" (Fil 4,13). Duh Sveti nam je poslan prije svega zato da dovede u red naš odnos prema Bogu i prema svijetu. Duh Sveti prosvjetljuje naš razum darom mudrosti da spoznajemo svrhu života; darom razuma da shvaćamo vjerske istine; darom znanja da druge poučavamo; darom savjeta da uklanjamo sumnje. Duh Sveti jača našu volju darom jakosti da izdržimo u napastima i poteškoćama; darom pobožnosti da budemo poslušni Bogu; darom straha Božjega kako bi ljubili Boga i nikada ga ne uvrijedili.

Bez ovih darova ljudski razum je slijep za vječne istine, a volja je nemoćna za dobro. Duh Sveti je ljubav. Žari naša srca ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Duh Sveti je tješitelj u žalosti, u tjeskobi, u osamljenosti, jer trajno stanuje i djeluje u nama. Petrova propovijed na Duhove bila je očitovanje Duha kojim je on bio ispunjen, učinila je da je toga dana vjeru prihvatilo više od tri tisuće ljudi. To je prvo čudo Duha Svetoga. Sv. Petar je rekao mnoštvu: „Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, tada ćete primiti dar Duha Svetoga“. Petar je snagom Duha Svetoga oživio mrtvace, ozdravio bolesne, čudesno je bio izbavljen iz Herodova zatočeništva. Najveći znak djelovanja Duha Svetoga bio je nutarnji obrat i promjena koja se vidjela na ljudima.

Što moramo mi činiti? Kakav bi trebao biti naš stav prema Duhu Svetomu?

Potrebno je češće oživljavati vjeru u Duha Svetoga, treću osobu Presvetoga Trojstva. Buditi u sebi svijest o njegovoj ljubavi prema nama i o njegovoj prisutnosti u našoj duši. Odatle će se buditi u nama ljubav i zahvalnost prema njemu, želja da s njim razgovamo da od njega molimo pomoć našem razumu, našoj krhkoj volji i našem hladnom srcu.  Zato prisluškujmo njegova nadahnuća i odazivajmo se njegovim poticajima. Sama činjeni-ca da smo primili krštenje i potvrdu neće nas posvetiti. Potrebna je naša suradnja po ustrajnoj volji da činimo dobro i da se borimo protiv grijeha.

Duše Sveti, svojim svjetlom obasjaj svoju Crkvu!
Obasjaj sve nas u ovim danima kušnja, nesigurnosti i nejasnih težnja. Obasjaj svojim svjetlom one koji ponizno traže istinu da se u njoj sretno smire. Prosvijetli nam pamet da nikada ne bi zamijenili istinu zabludom, dobro zlim. Oslobađaj nas nesporazuma. Jačaj nas da ne smalakšemo pod udarcima života, čuvaj nas od napasti, pomozi nam svladati strasti i strpljivo podnijeti nepravde. Daj da ostanemo čvrsti u vjeri, da ljubimo one koji nas ljube i one koji nas ne vole. Tješitelju ubogih svoju utjehu podijeli svima koji trpe. Neka Tvoja utjeha unese svjetla u srca i duše koje guši tama očaja i boli. "Mekšaj naše ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. Daj nam krjepost zaslužnu i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj!" Amen.

Iskustva Duha Svetoga

Naša svagdašnjica je prepuna čudesnih iskustava Duha Svetoga. Bog je uvijek na djelu, a posebice danas. On nam daruje svoje darove i znakove... On to čini iz ljubavi. Opravdano je što od nas očekuje odgovor u ljubavi. Najveći znakovi djelovanja Duha Svetoga jesu obraćenje čovjeka i povjerenje u Boga. Najteže je povjerovati (u Boga) Bogu. Toliko teško da nas jedino milost može na to uputiti i u nama tu vjeru ostvariti. Zato su najjača iskustva djelovanja Duha Svetoga brojna obraćenja ljudi.

- Djevojka, hodočasnica iz Slovačke, godinama je živjela bez vjere i Boga. Čitava obitelj bila je bezbožna. Našla se u Međugorju na povratku s mora. Čudesni udar milosti i - ona vjeruje. Vratila se kući i ispričala to svojima. Cijela obitelj je zahvaćena Duhom Božjim i obratila se. Svi sada mole svaki dan, svake nedjelje su u Crkvi. Ne mogu više zamisliti ni jednu minutu bez Boga...

- Otac obitelji bio je psovač i pijanica. Odjednom je doživio obrat. Obratio se…
- Mladić je bio ateist. Ali čuvši jednom o Kristu, potpuno se odlučuje za njega.

- Djevojka laka života na jednom seminaru doživljava potpuni obrat i nakon nekoliko mje-seci odlazi u red Majke Terezije...

- Mladić, već zaposlen, odjednom se odlučuje za svećeništvo. I dok je to zvanje za druge u krizi, on ustrajno i radosno prihvaća njegov teret...

Tisuće takvih mladih i starijih živi oko nas...

Autor: fra Petar Ljubičić

 

- KRŠTENJE U DUHU SVETOM -

 

Veliko znanje i neznanje

Danas se u Crkvi općenito vrlo malo piše i govori o fenomenu krštenja u Duhu. Mnogi teolozi i filozofi nikad nisu ni čuli da postoji krštenje u Duhu. Prelistao sam sve brojeve nekih hrvatskih časopisa u kojima pišu većinom svećenici kao npr. „Bosna franciscana“, Svjetlo riječi, katolički tjednik, Obnovljeni život“, „Bogoslovska smotra“, «glas koncila» i zanimljivo je da nigdje nisam pronašao tekstove koji bi konkretno govorili o 'krštenju u Duhu'. Na internetu ništa nije bolje stanje kad je u pitanju hrvatsko govorno područje. Taj podatak nam puno toga govori.

S druge strane postoje brojni katolički karizmatici a osobito protestanti koji previše pišu o tome s tim da često prenaglašavaju da su oni izmislili krštenje u Duhu kao da su otkrili „toplu vodu“. Često zaboravljaju da je krštenje u Duhu prisutno od samih početaka Crkve i da je bio sastavni dio kršćanske inicijacije, kako se vidi u novom Zavjetu i u učenju crkvenih otaca. Iako, možemo kazati da je zasluga karizmatika da su ponovno u Crkvi otkrili zaboravljenu ili skrivenu milost, ali nikako se ne može ustvrditi da je sve počelo s njima. Nitko ne može imati monopol nad krštenjem u Duhu.

Krštenje u Duhu ili izlijevanje Duha

Postoje dva slična termina a koji su prihvaćeni u karizmatskoj duhovnosti: „Krštenje u Duhu» i «izlijevanje Duha“. Ja obično koristim oba termina iako se više volim služiti terminom „krštenje u Duhu“ jer je nekako bliže novom Zavjetu a i katoličkoj Obnovi u Duhu. Mnogi, osobito u Italiji i Francuskoj više vole koristiti termin „izlijevanje Duha“ jer se na neki način ograđuju kako bi izbjegli opasnost govora o posebnoj intervenciji Duha Svetoga u duši mimo sakramenta krštenja tj. da se radi o drugom krštenju. Možemo najjednostavnije povezati ova dva termina i kazati ovako: „Krštenje u Duhu znači primiti novo izliće Duha u ili dobiti dar Duha.


Krštenje u Duhu – šansa za Crkvu

Zbog velike krize u Crkvi, širenja sekti, svih oblika praznovjerja, raspada obitelji, mladi napuštaju Crkvu, zbog prisutnosti duhovne lijenosti, legalizacije pobačaja, itd., potrebno je osobno produbiti obraćenje. Za sve one koji su se udaljili od Crkve ili su postali pasivni ili indiferentni, 'krštenje u Duhu' nudi prigodu za život u Kristu. Naime, nije dovoljno oslanjati se samo na programe i strukture nego je potrebno obraćenje srca i promjena mentaliteta. Imamo potrebu dubljeg života u Duhu.

Po krštenju u Duhu Svetom milijuni katolika su se obratili Kristu i obvezali se staviti se u službu Crkvi. Govori se o manifestaciji otkrivanja vlastitog krštenja. Krštenje u Duhu Svetom uključuje bilo posvećenje, plod Duha, bilo očitovanje karizmi u životu. Krštenje u Duhu prožima euharistijsko slavlje i klanjanje; daje novi smisao obredu kršćanske inicijacije; ohrabruje česti povratak ispovijedi, obnavlja aspekt molitava za zdravlje u crkvi. Transformira obitelji u zajednice milosti, odgajajući djecu do pune kršćanske zrelosti u Kristu. Jača svećeničku službu, podupire autentični ekumenizam. Krštenju u Duhu tjera nas da se krećemo naprijed, da živimo sveto donoseći evanđelje onima koji ga nikad nisu čuli, ili su ga čuli ali su ostali potpuno ravnodušni prema njemu.

Oživjeti krsnu milost

Kad katolici koriste izraz „krštenje u Duhu“ onda obično ono znači preplavljenost Duhom ili svjesno iskustvo Duha koji je već darovan u slavljenju kršćanske inicijacije. Odnosi se na prvotno buđenje sakramentalne milosti i nikako ne želi označiti postojanje drugog krštenja. Radi se oživljavanju krsnih voda milosti, koje smo primili na krštenju. Po krštenju u Duhu kršćanin biva pokretnut u akciju služenja drugima po sili Duha Svetoga. Joseph McKinney kaže: krštenje u Duhu je vjera da je moguće osloboditi snagu sakramenata krštenja i krizme. To je molitva da se Duh Sveti koji je već darovan u ovim sakramentima aktivira i postane djelatan u našem životu.

Kevin Ranaghan jedan od vrlo respektabilnih glasogovornika karizmatske katoličke Obnove naglašava: krštenje u Duhu je uistinu sastavni dio kršćanske inicijacije. Kroz krštenje u Duhu darovi i plodovi, koje smo već primili postaju aktualni u životu članova tijela Kristove – Crkve. Govori se o „izlijevanju“ koje ne dolazi izvana, nego iznutra poput „žive vode“ To je djelo Duha Svetoga koje budi u nama uspavane energije i oživljava umrtvljene darove.

Jednom je biskup u San Francisku upitao jednog svećenika iz svoje biskupije što se promijenilo u njegovom životu nakon što je doživio krštenje u Duhu. On je odgovorio: «Konačno ono što radim stvarno djeluje!»


Duh je u nama oduvijek prisutan

Iz osobno iskustva znam da se fenomen krštenja u Duhu ne odnosi na prisutnost ili odsutnost Duha jer je Duh Sveti neprestano prisutan u životu kršćanina. Misli se da kršćanin po prvi put doživi živu Kristovu prisutnost u svome životu po Duhu Svetom.

Krštenje u Duhu nas otvara za darove Duha. Na taj način Duh transformira i mijenja naše živote. Duh stanuje u nama ali on je zatvoren u nama kao u zatvoru. Kada svoje živote predamo Isusu, Isus dolazi i oslobađa Duha koji je već u nama. To oslobađanje ima dva vida: nagativni i pozitivni. a) Negativni vid se sastoji u eliminiranju zakočenosti, egoizma, grijeha, praznovjerja, nevjere itd. Da se izrazimo slikama: led puca i voda teče, zid se ruši, prolaz je slobodan. Pozitivni vid se sastoji u tome da se oslobađa u nama velika snaga Duha Svetoga koja se kasnije koristi u molitvi, služenju i apostolatu.

Bivši predsjednik katoličke karizmatske Obnove Charles Whiteheadu naglašava: «krštenje u Duhu, ili izlijevanje Duha je dar karizmatske Obnove današnjoj Crkvi, i naše poslanje je da objavimo i služimo ovoj milosti tj. da se svjesno i slobodno predamo trećoj Božanskoj osobi».


Dar za rođendan

Krštenje u Duhu je duhovno buđenje. Mi primamo dar Duha u krštenju. Primamo Duha u našem životu posebno u sv. Krizmi, po Pričesti i po svim sakramentima. To je kao kada primimo dar za rođendan. Ako li sam po primitku tog dara posve obuzet lijepim omotom i nikada ga niti otvorim, neću nikada ni koristiti sadržaj dara. A sadržaj je ono što vrijedi, a ne omot i, vanjština. Tako je i s izljevom Duha Svetoga. Duh Sveti nam je darovan od samoga Isusa. Isus je rekao: Poslat ću van svoga Duha i on će vas o svemu poučiti i pomoći vam da to shvatite.» Krštenje u Duhu je otvaranje darova koje smo primili po krštenju i krizmi, otvaranje snazi Duha da razumijemo sakramente i snagu sakramenata. Krštenje Duhom nas osposobljava da shvatimo sve darove koji su nam dani da nas osposobe za rast u svetosti. Po krštenju u Duhu sami sakramenti dobivaju svoje značenje. Krštenje u Duhu nije sakramenat već djelatna milost-osposobljuje nas da shvatimo i doživimo sve darove Duha. Svi ti darovi koje smo već primili u našem životu postaju djelotvorni.

Dva smisla

Što znači termin «krštenje u Duhu» Prvi odgovor se nalazi u Malinskim dokumentima Evo što kaže Dokumenat. U katoličkoj Obnovi izraz «krštenje u Duhu Svetom odnosi se na dva smisla ili momenta. Najprije, imamo teološki smisao. U ovom smislu, svaki član Crkve je bio kršten u Duhu Svetom, jer je svaki primio sakramentalnu inicijaciju. Drugo, imamo iskustveni smisao. On se odnosi na čas ili proces rasta u snazi kojega Duh, koji nam je podijeljen u slavlju inicijacije, dolazi u naše svjesno iskustvo. Krštenje u Duhu se misli na ovo svjesno iskustvo Prema ovom razlikovanju, ljudi su za vrijeme sakramentalne inicijacije kršteni u Duhu Svetom u teološkom smislu, dok ono što se događa u karizmatskoj Obnovi uključuje samo iskustveni smisao ovog izraza. Krštenje u Duhu u teološkom smislu se shvaća kao stvarno dijeljenje Duha dok u iskustvenom smislu imamo jedno dolaženje u svjesno iskustvo moći Duha koga smo već primili. Postajemo svjesni djelovanja Duha kojeg smo već primili.

Francis Sullivan kaže: U teološkom smislu svaki vjernik biva kršten u Duhu i doživljava izlijevanje Duha dok iskustveni smisao se odnosi na svjesni doživljaj snage Duha već dobivenog. Govori se o djelu „starom“ a ipak u praksi „novom“.

Učenje sv. Tome Akvinskog o izlijevanju Duha

Kad govori o izlijevanju Duha Toma Akvinski spominje dvije ključne riječi koje govore da je Duh Sveti darovan ili poslan: Duh Sveti prebiva u nama (inhabitatio) i on se obnavlja u nama (innovatio). Duh Sveti prebiva u nama na takav način da nas čini novim (obnavlja). Sada, prema katoličkom učenju ovo se ostvaruje po prvi put u času kada postajemo kršćanima, kada smo rođeni od vode i Duha (Iv 3,5) Ali sv. Toma također se pita, može li se govoriti o poslanju Duha onoj osobi u kojoj on već boravi, i ako se može, kako to treba shvatiti. On odgovara na slijedeći način: «Postoji nevidljivo poslanje u odnosu na napredak u kreposti ili u porastu milosti, npr kada osoba napreduje u duh životu, čini čudesa ili proroštva, mučeništvo. On govori o novom stanju milosti. Drugo, on naglašava da novo poslanje Duha mora uključivati stvarno «obnavljanje» (innovatio) osobe u kojoj Duh počinje boraviti na novi način.

Iz učenja sv. Tome zaključujem, da nema razloga, zašto ne bi katolici, koji vjeruju da su već primili Duha Svetoga u svojoj sakramentalnoj inicijaciji, očekivali nova «poslanja» Duha, koji bi ih pokretao iz «stanja milosti» u kojemu se već nalaze prema jednom «novom činu» ili «novom stanju milosti». U biblijskom rječniku poslanje Duha, «izljev Duha» i krštenje u Duhu jednostavno različiti načini da se izrazi ista stvar, slijedi zaključak, da je sasvim u skladu s tradicionalnom katoličkom teologijom moliti Gospodina za već krštene i krizmane vjernike da ih «krsti u Duhu Svetom» Novo poslanje Duha mora uključivati obnavljanje (innovatio) osobnog odnosa s Duhom koji u nama boravi. Stoga, prema Tominu gledanju, to treba značiti intimnije i iskustveije poznavanje Boga prisutnog u duši, poznavanje koje «se prelijeva u žarču ljubav».


Oslobođenje Duha

S ovim se slaže i kardinal Suenens koji ističe: „Krštenje u Duhu nanovo poziva svjesno iskustvo, iskustveni značaj krštenja. On ide još dalje i daje jedno slobodno tumačenje: Čini se sasvim jasno da se u mnogim katolicima karizmaticima obnovila i ponovno aktivirala snaga sakramenta Krizme. Događa se ono što se nije na neki način dogodilo kad smo bili potvrđeni, milošću Božjom. Ne radi se ovdje o novoj krizmi već se oslobađa ono što je bilo dobiveno a koje se nalazilo zatvoreno unutar nas kao u „hladnjaku“. Ako živimo normalni kršćanski život, sila koju smo primili u krštenju i potvrdi mora izaći iz hladnjaka, gdje smo ga mi pospremili. U ovom smislu se može reći da Duh Sveti može biti vezan u nama, blokiran, zarobljen u najdubljim dubinama našega bića zbog grijeha, nevjere, vjerske indiferentnosti, običaja, besmisla. I potrebno je da se Duh Sveti oslobodi unutar nas tj. da izađe van. Potrebno je eliminirati sve unutarnje prepreke kako bi se manifestirala već dobivena snaga.

Piše Kevin Ranaghan: „Krštenje u Duhu“ ne zamjenjuje krštenje niti krizmu. Njegovo značenje je reafirmacija i jedna zrela obnova sakramenata, odnosno osobno otvaranje punini milosti. Na isti način tumači Cantalamessa: „Krštenje u Duhu nije sakramenat niti zamjenjuje sakramenta ali je povezan sa sakramentima, osobito sa sakramentima kršćanske inicijacije. Ono aktualizira snagu krsnu milost. Takva aktualizacija milosti, već darovana se susreće u novom Zavjetu. U pismu Timoteju apostol Pavao kaže: „Ne zanemaruj u sebi milosni dar milosni dar koji ti je udijeljen na temelju proročanskih izjava, polaganjem ruku starješinskog zbora“. (1 Tim 4, 14-15)


Obnova Jordana i Pedesetnice

U svojoj knjizi Hvalospjev Duha pojašnjava Cantalamessa: „Krštenje Duhom, o kojem se opet počelo govoriti u Crkvi, jest jedan od načina kojim uskrsli Isus nastavlja to svoje bitno djelovanje koje je u krštavanju čovječanstva „Duhom“. To se tumači kao obnavljanje događaja Duhova, ne manje od obnavljanja sakramenta krštenja i kršćanske inicijacije općenito, makar te dvije stvarnosti se poklapaju i nikada ih se ne bi smjelo dijeliti i suprostavljati.

Isusovo krštenje na Jordan je vidljivi znak silaska Duha Svetoga (Lk 3,22), i njegovo krštenje je model svake kršćanske inicijacije. Bitni učinak ove inicijacije je dar Duha Svetoga: «...mi smo svi kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom» (1 Kor 12,13)

U svojoj knjizi „Jeste li primili Duha Svetoga Simon Tugwell govori o krštenju u Duhu kao očitovanju krštenja.

Krštenje u Duhu odnosi se na opus operantis: njegova je svrha da sakramentalno krštenje – tako često nedjelotvorno – postane djelotvorno, da takav mrtvorođeni sakramenat postane sakramenta života; da taj znak osude (usp 1 Kor 1,29) postane znak spasa.

Biti kršten u Duhu znači osloboditi Duha u srcu vjernika, na taj način da Duh izvire kao živa voda“ i ovo izlijevanje može obnoviti unutarnji život svakog vjernika.

Kompletiranje sakramenata

Mislim da je korektno kazati da kršćanska inicijacija ima potrebu biti kompletirana. Govori se o očitovanju osobnog otkrića vlastitog krštenja. Naravno da je suludo kazati da kršćani nisu već primili Duha u krštenju i ostalim sakramentima. Ovdje se radi o osobnoj odluci pripadnosti Kristu. Mogli bi istaći da krštenje u Duhu u nama oživljava snagu sakramenta krštenja i krizme. Budi se naše srce, duša. Po krštenju u Duhu počinjemo živjeti sakramentalni život milosti koju smo dobili već kao djeca. U svom djelu o Duhu Svetom, René Laurentin kaže: «Primiti izljev Duha Svetoga zapravo znači postati potpuno svjestan prisutnosti Svetoga Duha u vlastitom životu. Krštenje u Duhu nije novi sakramenat već je to novo izlijevanje Duha koji obnavlja u tebi Dar koji si već dobio u sakramentu krštenja, krizme i Euharistije. Radi o svjesnom doživljaju moći Duha koji mijenja tvoj život.

Kršćanin je poput žarulje koju može zapaliti struja Duha Svetoga. Duh Sveti je unutarnja čovjekova snaga koja ga radikalno transformira.

Isus jedini krsti u Duhu

Sva četiri evanđelja nam govore o tome da je Isus jedini onaj koji krsti u Duhu Svetom. (Mk 1,8; Mt 3,11; Lk 3,16; Iv 1,33).

Kao što nitko od nas ne bi pio vodu iz prljave čaše tako Gospodin ne može poslati svoga Duha u srce koje nije oprano i očišćeno od grijeha. Zatim, oni koji žele krštenje u Duhu trebaju ići k Isusu jer je On jedini Krstitelj u Duhu.

Isus je sam rekao na blagdan: ako žele novi život, živu vodu Duha Svetoga trebaju doći k njemu. (Iv 7,37). Gospodin želi da svatko bude kršten u Duhu kao što piše u Dj 2,39. Uvjet da bismo doživjeli krštenje u Duhu jest jednostavan da se okrenemo prema Isusu Gospodinu i Spasitelju. Kao što je Petar rekao Židovima, obratite se... Dj 2,38. Gospodin nas ljubi i želi u nama osloboditi svoga Duha. Pozovi Isusa da dođe u središte tvog života i da postane Gospodar tvoga srca To je obnova krsnog predanja. Tvoj moto u budućnosti će biti: On treba da raste a ja da se umanjujem (Iv 3,30) Krist je sve. Krist je u svemu (Kol 3,11)

Svi smo pozvani raspiriti vatru dara Duha Svetoga dobivenog u sakramentima inicijacije. Bog slobodno daje ovu milost, ali ono zahtjeva slobodni i osobni odgovor s nastavljanjem obraćenjem Gospodinu. Kad Isusa Krista prihvatimo kao osobnog Spasitelja i velikog Krstitelja u vjeri, on će doći i u nama osloboditi puninu Duha.

Biti „posjednut“ Bogom

Mi svi već imamo Duha Svetoga po sakramentima ali nam treba novo izlijevanje Duha u dušu. Ovo izlijevanje Duha se općenito zove „krštenje u Duhu“.

Sv. Maksim Ispovjedalac kaže: «Kad je duša krštena u Duhu ona je na neki način «posjednuta» Bogom. Tako postaje pobožanstvenjena pa bi se moglo kazati: «Kraljevstvo Božje je u vama» (Lk 17,21) Ulazimo u jedno stanje neposrednog sjedinjenja s Bogom tako da smo dostojni Gospodinovog obećanja: «Reći ćete ovom brdu: prijeđi odavde onamo, prijeći će» (Mt 17,20). Krštenje u Duhu se može usporediti s bojnom opremom Božjom da se možemo oduprijeti u zli dan (Usp Ef 6,13; Mt 10,35). Po krštenju u Duhu u našim dušama će ponovno zablistati prekrasna slika onogo koji nas je stvorio; u našem tijelu se veličanstveno obnavlja hram Trojedinog Boga i nastanjuje se u nama snagom Duha Gospodnjeg. Onaj tko je kršten u Duhu Svetom ostaje posvećen bilo u svojim shvaćanjima bilo u svojim riječima bilo u svojim akcijama i postao je duhovna osoba vođena samo Duhom Svetim.

Mladi koji su doživjeli krštenje u Duhu svjedoče: Želimo posvjedočiti da sakramenat koji smo dobili prije mnogo godina se iznenada vratio, oživio i oslobodio jako puno energije prilikom izlijevanja Duha u naše duše. Kako svjedoče mnogi mladi: život nakon krštenja u Duhu je kao novo vino u novoj mješini.

Molitva prije krštenja u Duhu

Kroz krštenje u Duhu Isus oslobađa u nama silu Duha kad mu se u potpunosti predamo. To je njegov dar nama. Prije molitve za ponovni izljev Duha Svetoga dobro je izmoliti molitvu sv. Ignacija Loyolskog:

«Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem.

Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; Sve je tvoje, Raspolaži sa svime po svojoj volji.

Daj mi samo svoju ljubav i milost, I to mi je dosta.»

Autor: dr. sc. Ivo Pavić, OFM