– Učimo iz povijesti da kad god se Izrael odrekao Boga, Bog je dopustio da Izrael padne u ropstvo. Kada se Izrael doveo u red i okrenuo se Bogu, Bog ga je izbavio iz ropstva.

– Hrvatskoj je potrebno istinsko obraćenje – odvraćanje od grijeha. Taj put nije nimalo lak. No, Bog nagrađuje ponizne i ustrajne.

Čudna vremena

Da živimo u čudnim vremenima svima je jasno. Komentirajući situaciju u kojoj smo sa svojim prijateljima, koji su svi dragovoljci domovinskog rata i prekaljeni bojovnici iza kojih su gotovo sva bojišta koja su nas nažalost zadesila nametnutom agresijom srbočetnika i JNA, zaključujemo DA JE STRPLJENJU DOŠAO KRAJ. Ti hrabri i čestiti ljudi, koji su većinom slabog materijalnog i imovinskog stanja, koji su oboljeli od PTSP-a, koji gdje god da se okrenu danas nailaze na ismijavanja, osporavanja, omalovažavanja i kad više nikog nije briga što bi oni imali za kazati u zemlji koju su oni stvorili, OKUPLJAJU SE PONOVNO I RAZMIŠLJAJU ŠTO IM JE ČINITI. Što im je činiti u ime svoje žrtve i onih koji su zajedno s njima bili u rovovima i čija su raznesena tijela kupili po prvim crtama obrane. Neki pozivaju na ORUŽANU POBUNU ili  veća radikalna djelovanja. Tu ću se sad zaustaviti i o tome nešto kazati jer me sve to podsjeća na ZELOTE.

Zeloti[1]

ZELOTI (grč. zelotes) revnitelji, bili su borci za slobodu u vrijeme židovskog ustanka protiv Rima. Bili su to veliki patrioti koji su djelovali u manjim skupinama i nanosili štetu okupatorima. Neki izvori ih nazivaju i BODEŽARI (lat. sicarii od lat. riječi sica – bodež) iako su Bodežari bili druga, danas bismo kazali radikalna stranka ili skupina. No, jedni i drugi fanatično su se borili na svakojake načine protiv okupatora/neprijatelja. I među Isusovim učenicima bilo je Zelota. Šimun  Zelot (Revnitelj) ( Lk 6,15) ili kananajac (Mk 3,18; Mt 10,4). Mislili su da je Isus došao da digne pobunu, oružani ustanak i da će biti takav kralj. Valja odmah istaknuti da Isus nije htio imati ništa sa Zelotima i da je odlučno odbijao svako političko djelovanje ili politički obojeni mesijanizam ( Iv 6,15; 10,1; Mk 10,42s; 12,13s; Mt 4,8s i drugdje). Jasno je, dakle, da Isusa mnogi u ono vrijeme nisu dobro shvaćali, no iz njegova je nauka jasno da nije došao da silom vlada JER NJEGOVO KRALJEVSTVO NIJE OD OVOGA SVIJETA.

Dvije zastave

Po uzoru na Isusa, trebamo i mi danas tako činiti, braćo kršćani, NE SILOM NITI SNAGOM, već postom i molitvom, zagledani u križ našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista. U korizmi smo za koji dan, pojačajmo našu molitvu, zapitajmo se kakav je naš osoban odnos sa Isusom. Pod čijom ćemo zastavom biti, kako nas uči sv. Ignacije Loyolski, pod zastavom Neprijatelja ili pod zastavom Isusa Krista. Molitvom i zajedno s Isusom možemo činiti čuda, ne oružjem – previše se već krvi prolilo našom domovinom. Hrvatskoj je potrebno istinsko obraćenje – odvraćanje od grijeha. Taj put nije nimalo lak. No, Bog nagrađuje ponizne i ustrajne. Mnogi će kazati teško će to ići kad su na vlasti bezbožnici – istina, no niti jedna iskrena molitva nije uzaludna. Institucije naše domovine koje bi se trebale brinuti o dragovoljcima/braniteljima, o potlačenima i siromašnima imaju „drugog posla“ pokornički izvršavajući naume onih koji nisu ni željeli da Hrvati imaju svoju neovisnu državu. Dok napadaju Crkvu ne birajući prigode i sredstva, ona je u svome krilu iznjedrila svećenike poput fra Ive Pavića, vlč. Zlatka Sudca, fra Smiljana Dragana Kožula i mnoge druge samozatajne svećenike i redovnike koji su se posvetili braniteljima i njihovim problemima, siromašnima i onima koji su izgubili sve u ratu, a mnogi i u poratnom vremenu. Zahvaljujemo Gospodinu na našim svećenicima preko kojih djeluje jer tako vidimo da nas ne ostavlja kao siročad.

Ali nisu svi branitelji vjernici – mnogi će možda, baš kao Zeloti, činiti radikalne agresivne poteze u nadolazećem vremenu. Netko će reći – imaju i pravo jer ih ovi komedijaši na vlasti i izazivaju na to nesvjesni posljedica svoga „vladanja“ i vođenja države za koju se većina njih nisu borili već su bili „uteklice“ ili čak pojma nemaju ni gdje su bili u vrijeme proglašenja neovisnosti, a sada na osnovu toga što su bili regrutirani – jer su vojni obveznici – traže benificije i vade odlikovanja koja su dijelili jedni drugima. A moj kum, koji je izbjegavao mnoge šrapnele i bio više puta zatrpavan zemljom od udara granata, prošao sva bojišta, nema riješenu egzistenciju ni dan danas – A KOLIKO JE SAMO TAKVIH?!

Ponovno u rat, u rat na život ili smrt

Završit ću ovaj prilog citirajući  dr. sc. fra Ivu Pavića  s riječima koje je uputio pred više od 10 000 vjernika u Osječkoj Areni Gradski vrt krajem rujna prošle godine(2012. godine – op. a.), na Obnovi u Duhu Svetom, koje je prvenstveno za branitelje i oboljele od PTSP – ja organizirala Udruga hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata:

„…Potrebno se najprije susresti s Gospodinom u sakramentu pomirenja – svetoj ispovijedi, odreći se zla i svih ovisnosti i nakon toga važna je molitva oslobađanja, da svećenik moli da se oslobode PTSP-a, agresivnosti ili nekog drugog zloduha. Tada, nakon molitve, svi branitelji ako žele potpuno ozdraviti

moraju ići ponovno u rat, ići u rat na život ili smrt, no ovoga puta protiv Sotone, protiv zlih duhova.

Moraju dobro utvrditi „svoje rovove“, „svoje tranšeje“ jer ako nisu dobro utvrđeni „neprijatelj“ se može došuljati i zateći ih ne spremne. Stoga je važno odreći se svake ovisnosti jer po njima, po tim pukotinama ulazi zlo, razna prokletstva, valja prepoznati kako neprijatelj djeluje, koje su njegove zamke, njegove taktike, obranit se i pobijediti neprijatelja tj. Sotonu snagom Isusa Krista i napasti njegovo kraljevstvo jer mi se ne trebamo samo braniti, mi kršćani moramo igrati u napadu, u akciji – kaže sveti Pavao da nam se boriti protiv zlih duhova koji su u zraku svuda oko nas.

Zato je rješenje za sve branitelje, one koji su bili u ratu i imaju takvih problema, od danas moraju u boj, moraju se ponovno boriti, u duhovni rat, u duhovnu borbu protiv zla, naravno to se odnosi i na sve vjernike.“

Idemo, dakle, u napad ali ne oružjem, ne silom niti snagom, već obraćenjem i molitvom Gospodinu. Nemojmo biti kao Zeloti, odaberimo zastavu Isusa Krista.

 [1] Usp.REBIĆ, Adalbert, Biblijske starine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992., str. 234.;  HARRINGTON, Wilfrid J., Uvod u Novi zavjet,  Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str.36.

Autor: Miroslav Baotić, objavljeno u ožujku 2013. Kršćansko – domoljubni mjesečnik NACIJA