Kad je Krist molio u Getsemaniju, pokazao je svome narodu kako postići silu i vlast nad svim sotonskim silama. Kad su učenici pokušali istjerati demone, ti su se pakleni duhovi smijali iz njih. Tek kad je Isus došao na mjesto događaja, demoni su pobjegli. Jedinu vlast koju su prepoznali je vlast krotkog i slomljenog duha.
Sad razmotrite Isusove molitve u Getsemaniju:
* “Žalosna je duša moja do smrti” (Mt 26,38). Ovdje je izjava koja u biti govori: “Ovo je iznad moga razumijevanja i ako potraje, ubit će me.”
* “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež” (Mt 26,39). Jeste li ikada molili u smrtnoj borbi molitve, s vrućim suzama koje su tekle vašim licem?
U Getsemaniju nalazimo Isusa u nizu duhovnih agonija:
* Suze
* Preklinjanje
* Posredovanje
* Ničice
Međutim, svaka od njih je duhovna epizoda koja na kraju vodi do mjesta nevjerojatnog otkrivenja.
Znamo da ćemo kao Isusovi sljedbenici iskusiti iste stvari kao on. On je naš primjer u razdobljima kriza i u takvim razdobljima moramo moliti kao on: s vjerom, znajući da Bog u bocu sprema sve naše suze. Poput njega, i mi moramo moliti za odrješenje i tražiti Boga za izlaz.
Dakako, to nije svakodnevno iskustvo u našem hodu s Gospodinom. Ipak, to je iskustvo s njim, sukob gdje dolazimo do kraja nečega. U tom trenutku prestajemo gledati u naše prilike i počinjemo izlijevati svoju dušu pred Gospodinom. A usred svega toga vjerujemo, kao i Isus, da nas Bog ljubi i da će nam kroz našu kušnju otkriti nešto čudesno.
Autor: David Wilkerson