Mnogi dragi muškarci i žene u Kristu pričaju mi žalosne priče o izgubljenoj ljubav, dugotrajnoj žalosti, beskrajnim nevoljama. Često se čini kao da njihove kušnje nikada neće završiti. I doista, ljudski gledano, čini se da su zatvoreni u beznadnim situacijama. Za njih, život je samo bol i odbacivanje, s vrlo malo trenutaka sreće i to vrlo rijetkih. I počeli su sumnjati u Gospodina pitajući se: “Hoće li ova noć ikada završiti? Je li moja sudbina da čitav život podnosim nevolju?”
HOĆE LI OVA NOĆ IKADA ZAVRŠITI?
Dragi moji, uvjeravam vas da vas Bog nije zaboravio. On sprema svaku suzu koju ste prolili. Prije više godina, nakon što sam propovijedao ovu propovijed prvi puta, približila mi se jedna draga sestra u Kristu. Rekla mi je: “Brate, kad sam ovoga jutra došla u crkvu, bila sam sretna i bezbrižna. Ali kad ste počeli govoriti o čaši boli, u sebi sam zaplakala. Shvatila sam da sam stavljena na prvu crtu bojišnice. Muž me napustio, a djeca su u rasulu. Sve sam to prikrivala da sakrijem svoju bol. Ali u stvarnosti duša mi je potonula.” Pomolio sam se s njom tražeći Boga da učvrsti njezinu vjeru u Njega. Otišla je s istinskim ohrabrenjem jer znala je komu vjeruje.
Dragi sveti, usred svoje bitke učinite Isusa radošću i nadom svoga života. Dopustite mu da promijeni vaše srce tako da vam vaše stanje više ne uništava duh. Bog čini svoje najbolje djelo kad nas u takva vremena mijenja. Tada ćete, što god dođe, ostati iznad svega sjedeći s njim na nebesima. Vi ste predmet njegove neopisive ljubavi!
VEČER DONOSI SUZE, A JUTRO KLICANJE
Ljubljeni, moja bitka nije u mom domu. Volim svoju ženu i imam divnu djecu i unučad. Moja bitka nije s mojim prijateljima; imam ih tisuće širom svijeta i znam da me cijene. Niti je moja bitka s vjerom; nikada nisam više ljubio Gospodina nego sada. Nikada nisam više želio Isusa u čitavom svom životu.
Ali dopustite mi da vam kažem gdje leži moja bitka. Što više molim: “Gospodine, upotrijebi me”, osjećam da se neprijateljske sile postrojavaju protiv mene. Što više molim za ljude da budu zadobiveni za Isusa – više osjećam da sam izranjen kao Isus. I još više vapim: “O, Gospodine, kad bih imao krila da odletim, pobjegao bih od ove čaše boli, od ove kušnje moje duše. Bože, ne mogu je podnijeti!”
Međutim, poput Joba, Davida i Petra prije mene, znam komu vjerujem.
Upravo sada možda kušate gorku čašu boli. Možda podnosite mračnu noć zbunjenosti, užasan čas samoće. Ali potičem vas da učinite kao i ova trojica muškaraca u svojim najmračnijim trenucima i da zauzmete stav vjere. Recite kao i oni:
“Iako sam kušan i sve su sile postrojene protiv mene, znam komu vjerujem. I siguran sam da On može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana.”
Možda u ovom trenutku nemate radosti. Možda vam duša nije preplavljena mirom. Zapravo, možda ste još uvijek u muci svoje duše. Ako je to vaš slučaj, čvrsto stojte ukorijenjeni na Riječi Božjoj. Prestanite pokušavati iznaći svoj put kroz sve to. Samo je jedan put kroz to i to je put kroz Getsemanij. “Večer donese suze, a jutro klicanje.”
ČAS SAMOĆE
Isus je vapio: “Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?” Kakve neopisive riječi dolaze s usana Isusa, Sina Božjega! Slične riječi čujemo i od Joba koji je rekao: “Bog je prema meni postao okrutan.” Isto tako, i David je pitao: “Je li Bog zaboravio svoje milosrđe? Je li ga oduzeo od mene?” A i Petar, osamivši se uz vatru izvan Velikog vijeća, ogorčeno je rekao: “Ne poznajem toga čovjeka!”
Istina je, u času samoće ne postoji prijatelj koji razumije kroz što prolazite. Čini se kao da je i Bog sakrio svoje lice od vas. Možda ćete pitati: “Je li doista moguće da je Bog na određeno vrijeme podigao ruku i sakrio lice od svoga ljubljenog?” Pismo odgovara: “… ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu.”
Iskreno mogu reći da mi Isus nikada nije bio stvarniji. Međutim, ne postoji užas koji bi se mogao usporediti s užasom koji vas snađe kad su nebesa za vaše molitve kao olovo. U tim trenucima postoji samo strah i praznina. Vaše srce vapi: “O, Bože, gdje si?”
Zvuči li vam to čudno? Niste li se nikada suočiti s takvom krizom u svom životu? Onda nikada niste bili u Getsemaniju.
Bog je rekao za sebe u tom mračnom času: “U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje …” Međutim, isto tako, obećao je: “… al u ljubavi vječnoj smilovah se tebi.” A tako će učiniti i s nama, svojom djecom, pružajući nam svoju milost u vrijeme naše samoće.
Autor: David Wilkerson