Wicca – kult
Vještičarstvo je jedan od oblika poganstva. Danas stječe sve veću popularnost. Stotine tisuća djece i mladih stupa u njihove redove, prema izvještaju poganskih internet stranica čiji broj stalno raste. Kao što je danas poznato, vještičarstvo vjeruje u obožavanje boginje majke, globalnu ekologiju, feminističku praksu i prirodu.
– Ovih dana nekako najviše razmišljam o jadnim izgubljenim dušama iz redova teta iz vrtića, učiteljica i profesorica englesko0g jezika… One što moraju, pa im je mučno od toga, ali i one koje zdušno prihvatiše vještičarstvo i poganluk pa truju našu djecu. Volimo kazati kako smo kršćanska zemlja, a okrenuli smo se SEKULARIZMU (okrenuli se protiv Boga) pa sada svaka teta, učiteljica i profesorica “ima pravo” vještičarit nad našom djecom; Dođi Sveti Duše Branitelju i Utješitelju i sačuvaj našu dječicu od poganskih nasrtaja i svih vještica pod okriljem državne skrbi i obrazovanja.
Žalosno je vidjeti roditelje kako sa svojom djecom idu u vrtiće i sobom nose nekakve izrezbarene bundeve i maske nekakvih monstruma – sve za zabavu i razbibrigu svojih najmlađih.
I ne bih se ništa čudio da su ti roditelji neki ateisti, komunisti, new age-ovci ili neki drugi „pametnjakovići“; ne, to su kršćani (barem samo deklarativni folkloraši) koje sam viđao u crkvi kada su se vjenčavali, krštavali tu dječicu….
Očito je da im puno toga nije jasno jer danas kao tridesetogodišnjaci, četrdesetogodišnjaci na duhovnom su nivou kao kad su išli na prvopričesnički vjeronauk, uopće nisu vjerski odrastali i sazrijevali, nisu ulagali u svoju duhovnost i kao takvi, tolerantni su i otvoreni svakojakim new age-ovskim podvalama pa tako i masonskom smeću zvanom „noć vještica“.
Vještičarstvo je jedan od oblika poganstva. Danas stječe sve veću popularnost. Stotine tisuća djece i mladih stupa u njihove redove, prema izvještaju poganskih internet stranica čiji broj stalno raste.
Poganska federacija Engleske (i tako nešto postoji) hvali se da im je poštanski sandučić prepun s tisuću pisama očajnih mladića i djevojaka svaki put kada se na TV-u pojavi neki film ili posebno uzbudljiva epizoda „Buffy – ubojica vampira“ ili kada se primamljiv članak o vještičarstvu pojavi u nekom popularnom časopisu za mlade.
(Roditelji; malo podrobnije provjerite što vaši adolescenti čitaju, gledaju itd.)
Vještičarstvo, kao što je danas poznato, vjeruje u obožavanje boginje majke, globalnu ekologiju, feminističku praksu i prirodu. (nažalost, katolik danas ima prigodu čuti ovakve konstatacije i sa mjesta i od osoba od kojih bi se najmanje nadao – o. au.)
Njihovo sveto pravilo glasi: „Čini što god poželiš dok to ne šteti drugome“, pa je tako vještičarenje najatraktivniji mamac koji ohrabruje svoje poklonike da se prepuste samo zadovoljstvima i egocentrizmu, a ujedno dopušta da se moral prekraja (oblikuje) u bilo čijoj volji.
Vještičarenje uči da ne postoji apsolutna istina ili grijeh i zamjenjuje Boga iz Biblije vjerovanjima u muške i ženske bogove.
Većina pogana i vještica vjeruje da moraju komunicirati s natprirodnim bićima koja nazivaju prirodnim silama. Da bi primili mudrost i moć od magijskih vještica, oni također prihvaćaju i ideju postajanja moćnim, do koje se dolazi time što navodno bude unutarnju duhovnost meditacijom, vizualizacijom i drugim tehnikama koje mijenjaju svijest putem samohipnoze – sve u svemu, još jedna new age-ovska podvala.
Saloni za sreću ili sajmovi new age-a nisu više jedina mjesta na kojima se prakticira tajna magija, proricanje sreće, bacanje uroka i pravljenje magijskih napitaka. Kao posljedica agresivnih marketinških kampanja, širok asortiman vještičjih tehnika koje nude moć kontrole i sličnih ostvarenja, sada se mogu naći u knjižarama, na internetu, knjižnicama i u svim medijima, a „kreatori kulture smrti“ htjeli bi ovakve prakse ili dio njih uvrstiti i u redovito obrazovanje, dakle u osnovne škole kao npr. u Engleskoj u koju se naš državni vrh samo tako „zagledao“.
Holivudska prezentacija vještičarenja tako uzbudljiva i glamurozna, još više je približila tu tematiku mlađoj publici, poboljšana digitalnom tehnologijom i revolucionarnim specijalnim efektima, okultne čini i rituali su dobro vizualno zapanjujuće opisali baš kao i opisi natprirodnih bića, duhova, demona, vampira, mitoloških likova, pa čak i sotone. Veliki broj crtanih filmova i televizijskih drama, kojima je ciljna grupa što mlađa populacija, zavode djecu naučavajući ih čarobnjaštvom i proricanjem. Okultne teme su često utkane u životne priče i naslove vodećih serija što je dodatno navelo ljude da prakticiraju magiju. To je danas mistična atrakcija koja sve više zadobiva popularnost kod mladeži. Spektakularni razvoj interneta, koji okultisti nazivaju portalom transcendencije, doprinijelo je potpirivanju fascinacije o duhovnim alternativama. Broj okultne literature je prisutan na internetu, npr. na jednoj poznatoj internetskoj stranici, posjetitelji mogu naći preko tisuću knjiga o vještičarenju, pored toga stotine web site-ova posvećeno je vještičarenju, posebno za djecu.
Pogani i vještice širom svijeta sada mogu komunicirati i obavljati magijske rituale preko interneta posredovanjem sve šire mreže okultnih soba za razgovor. Bezbrojni web site-ovi sada nude sve: od otrovnog napitka do uroka (čini) za mlade ljude koji traže da postanu moćni.
Svake godine tisuće mladih okreću leđa Bibliji i odlazi na vještičje skupove da bi naučili kako dobiti čini pomoću kojih će dobiti dobre ocjene u školi, privući dečka ili djevojku i postati bogat.
Kazat ćete, sve je ovo daleko od nas i moja djeca to ne čine… No znajte samo jedno, kada se osoba oblači (maskira, maškara) npr. u vješticu – nije ni to više samo šala, ona tada na sebe oblači i duhovnu dimenziju tog čina. Isto je i s bundevama za već spomenutu „noć vještica“ – razmislite malo, što prizivate na svoj dom i obitelj?
Naš Bog je ljubomorni Bog! U prvoj zapovijedi je to jasno dao do znanja i bavljenje ovakvim stvarima, ma koliko to nekima bila samo šala ili prolazna zanimacija, snosi za sobom bolne posljedice – samo, mnogi toga na žalost nisu svjesni.
Autor: Miroslav Baotić
– tekst objavljen 2012.
WICCA-KULT: Fenomen koji se, otprilike 500 godina poslije pojave Bule o vješticama Pape Inocenta VIII. (1484.), pojavio i proširio, posebice u anglo-saksonskom području, je Wicca-kult. Naziv potječe od staroengleske riječi wicca, što znači vještica ili šaman.