AUDIO/VIDEO

Puno puta ste se našli u situaciji da ne znate što bi trebalo učiniti. Da li bi trebalo čekati na Boga, da li bi trebalo učiniti ono što se već zna? Zahvaćeni različitim razmišljanjima, različitim uvjerenjima, različitim naukama.. Mi puno puta propustimo Božji blagoslov iz razloga jer nismo znali da li da se pokrenemo ili ne. Ne znam da li ste primjetili naciju u kojoj živimo? Jako puno se priča, a jako malo se radi i djeluje! U svim sferama društva je tako, političkim, crkvenim… ovim onim… svuda je isto. Ima skrivena stvar zašto je to tako.

Razlog tome vam je Grčka! Sada se pitate.. pa kako Grčka?!?! Grci su bili veliki mislioci, veliki filozofi.. jako puno analiziranja i jako puno držanja govora. Pošto je Grčka imala veliki utjecaj na okolne narode, taj utjecaj se vidi i danas. Jako puno filozofiranja je prisutno svuda, svi sve znaju i svi su najpametniji u svojim očima, ali nitko ništa ne poduzima.

Kada recimo uzmete Hebreje, kod njih je drugačiji pristup životu. Hebrejski jezik je jezik akcije i kod njih je sve u takvim terminima. Dok je Grčki jezik misaoni jezik. Puno puta uhvatimo se u promišljanjima, razmišljanjima i analiziranjima, i na kraju..ne poduzmemo ništa. Ja osobno, imao sam takvu situaciju u kojoj sam izvukao pouku koju neću nikada zaboraviti. Bila je nekakva situacija i ja sam stao pred Boga i rekao Mu: “Bože pokreni se!” Na šta mi je tihi Glas odgovorio ” Ja sam taj koji se stalno pokreće i radi, ti si taj koji bi se trebao pokrenuti!” Ostao sam zatečen. Zahvaćeni naukama o tome da čekamo… ponekad propustimo učiniti bilo šta jer nam se mozak zamuti od razmišljanja da li je pravo vrijeme, da li je od Boga, šta će ljudi reć?!?

U Kristovoj usporedbi o 4.vrste zemlje, samo jedna vrsta zemlje donosi plod, znate li koja je to?

Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.(Luka 8,15)

To je ustrajna zemlja, to je ustrajna osoba! Puno puta smo čuli izjavu dok smo išli u školu “ne završavaju pametni školu već ustrajni”. Ima nešto u ustrajnosti…kada je čovjek uporan da dobije i osvoji ono što želi. Čak i Krist je naglašavao upornost u jednom stihu.

Reče im i prispodobu kako treba svaki dan moliti i nikada ne odustati: “U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu je bila i neka udovica. Dolazila je k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on nije htio neko vrijeme. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim niti za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dosađuje, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'” Nato reče Bog: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k Njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Luka 18,1-8)

Ovo je samo stvar molitve, da li nas je naša upornost ostavila što se tiče molitve, da li smo prestali tražiti u Kristovo Ime? A što se tiče djela i rada za Božje Kraljevstvo, da li smo i tu posustali? Mnogi su razlozi naše pasivnosti, ali to ne znači da imamo izgovor. Ne gledajmo na ljude. Jako dobar stih je za to:

Kraljevstvo je Nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd. (Matej 20,1-7)

Obratite pozornost što su ovi Božji radnici rekli. Rekli su da ih nitko nije najmio da rade. Ista stvar je danas, ljudi čekaju po crkvama da ih netko najmi, da im da netko mjesta da rade. To je krivo. Mi ne radimo za svećenike i voditelje, mi radimo za Boga i Njegovo Kraljevstvo. Ako ćemo čekati da nas netko unajmi da radimo, mogli bi čekati do mirovine. Obaveza svakog vjernika je da radi u Kraljevstvu. Nažalost, Grčki utjecaj je oblikovao naše razmišljanje pa se mi pitamo da li da radim, da li je to ispravna stvar, da li je vrijeme…puno filozofiramo. Hebreji su u takvim situacijama djelovali aktivno. Čak kažu da je postojao pokret među hebrejima koji su vježbali pokajanje. Pokajanje nije osjećaj i razmišljaje da si kriv, pokajanje je promjena puta i djela da više to ne radiš. Kod Grka je očito pokajanje filozofija kajanja i pričanja u nedogled, ali kod Hebreja…kada vidiš da stvari idu krivo, mjenjaš, postaješ aktivan da to promjeniš. Tako je i taj pokret, vježbao se u tome da bude aktivan i da mjenja sve što Pismo kaže da je krivo. Mi trebamo živjeti Istinu ne filozofirati istinu. Mi nismo nasljedili Grke. Nigdje u Pismu ne piše da smo se mi pripojili na Grčko stablo i da je naš korijen Grčka, dapače, piše da smo se mi pripojili na Hebrejsko stablo i da je naš korijen hebrejski i da nas taj korijen nosi. Što znači da bi i mi trebali imati aktivan duhovni život, aktivno djelovati.

Ljubljeni, to ne znači da ne bi trebali čekati na Boga, dapače, trebali bi biti u zajedništvu s Njim da znamo kada se On pokreće da se tada i mi pokrećemo. Krist je bio marljiv čovjek. Osoba koja je radila itekako. On je bio drvodjelja. Kolika snaga i trud je potreban da bi se obradilo drvo i da bi se izrađivala stolarija od drveta. On je bio jako marljiva osoba. I onda je radio za svoga Nebeskog Oca. Čak je radio na Shabat, na dan subotnji kada nitko nije radio. Netko od vas bi rekao, kako je mogao, ali Krist je dao odgovor ljudima zašto je radio.

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih: čekali su da izbije voda. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?” Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.” Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” On im
odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'” Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'” No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Isus im odgovori: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim. (Ivan 5,1-17)

Obratite pozornost šta je Krist rekao “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim!!” Ljubljeni, naš Otac radi, a što mi radimo??? Baš kao kada sam ja rekao Bogu “Bože, pokreni se!” Dobio sam odgovor “Ja cijelo vrijeme radim, ti si taj koji bi se trebao pokrenuti!”

Gomila je čibenika zašto se mi ne pokrećemo…ali moramo paziti da ne završimo u filozofiranju i da na kraju ne donesemo plod! Mi služimo prvo Bogu a ne ljudima, svatko od nas bi trebao biti slobodan da radi za Boga. Ako nije slobodan, kako ga je onda Krist za slobodu oslobodio!?!? Budimo slobodni, slobodni da djelujemo, da se proslavi Krist u našim životima. Kao što kaže Pismo:

Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i da slave Oca vašega koji je na Nebesima. (Matej 5,16)

Ova grčka riječ “djela” je riječ za posao, hobi, ideju, okupaciju itd. Kako će svijet vidjeti išta ako mi ne poduzimamo ništa?!

Zaposlimo se u Božjem Kraljevstvu jer Krist kaže “radnika je malo”. Postanimo dakle radnici za Krista, postanimo aktivni, donesemo Svjetlo ovome svijetu kroz naše aktovnosti, radove, hobije,  ideje; neka Krist zasja u svoj svojoj Slavi kroz nas! Ne brini se kako ćeš doći do toga, samo kreni. Reakcija na ovaj tekst će te dovesti u akciju, u korak da nešto poduzmeš. Kao što je Bog ispunio ljude Duhom kada se gradio hram, tako je i tebe ispunio Svetim Duhom da ostvariš ono za što si pozvan.

Napunio sam ga Duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio. (Izlazak 31,3-6)

Ne brini se, Bog će te svojim Duhom voditi, dati će ti ideje, zamisli, pridodat će ti ljude koji će stajati uz tebe, nisi sam. Čak i za početak ako nemaš ljude oko sebe, imaš Božjeg Duha koji je u tebi, ti NISI SAM! Bog te podupire!

Vidi:

Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te!! (Izaija 41,10)

Samo naprijed, korak po korak, stepenica po stepenica… i osvojit ćemo obećano!!

DAVIDOV ŠATOR