Ovako je govorio fra Zvjezdan:
Ne gubimo vrijeme u to da dokažemo kako ima puno mraka, nego radije zapalimo svijeću. Odmah će oko nas biti manje mračno. Pozvani smo suprotstaviti se nekoj pogubnoj inerciji koja nas paralizira u gledanju i u razmišljanju.
“Budite u svijetu, ali ne od ovoga svijeta!”, poručuje Isus svojim učenicima. To su riječi koje kršćani prepoznaju ne samo kao neki povijesni zapis nego i kao Riječ istine, uzeta iz Evanđelja. Isus to i nama govori, kao što je to vrijedilo i za vrijeme dok je s učenicima boravio na zemlji. Ovaj svijet nam se katkada čini previše tmuran i zao.
Na stranicama dnevnih listova i u vijestima sve više prostora troši se na negativne vijesti i na crne kronike. Ističu se brojna kriminalna djela, politički gafovi, različite svađe i drugi prekršaji. Sve nas to znade zaraziti pa i sami počinjemo širiti negativne vijesti.
Na taj se način širi zlo.
Ono zauzima sve više prostora u nama, pa onda i oko nas. Na taj način nismo u službi dobra, nismo nositelji svjetla. A pozvani smo da u ovome svijetu budemo svjetlo.
Stoga ne gubimo vrijeme u to da dokažemo kako ima puno mraka, nego radije zapalimo svijeću. Odmah će oko nas biti manje mračno. Pozvani smo suprotstaviti se nekoj pogubnoj inerciji koja nas paralizira u gledanju i u razmišljanju.
Po paloj ljudskoj naravi, koju smo baštinili istočnim grijehom, kao da smo skloniji primijetiti loše stvari i isticati ih na štetu onih dobrih.
“Vi ste svjetlo svijeta!”, govori Isus svojim učenicima, a i nama. Važna je i njegova formulacija. Ne govori moralistički: “Vi biste trebali biti svjetlo svijeta!”, nego ontološki: “Vi ste svjetlo svijeta!”
To znači da nam je po tajni sjedinjena s njime u sakramentima kršćanske inicijacije darovao svoje svjetlo. Naša je svijeća u tom pogledu simbolički pripaljena na njegovoj uskrsnoj svijeći.
Tako zahvaćeni bit ćemo sposobni činiti dobra djela, ali isto tako i drugima govoriti pozitivno. Primijetit ćemo u takvim razgovorima i u našim pozitivnim vrednovanjima kako su ljudi oko nas zapravo gladni takve korekcije gledanja i razmišljanja.
Svatko zapravo želi iz svoje tame čuti neko radosnije razmišljanje koje će ga prenijeti u svijet za kojim čezne. To čak i nije utopija. To je realnost na koju nas poziva Isus koji je u jednom času kada je izgledalo da je tama zahvatila čitav svijet, u času njegova raspeća, uspio probiti tamu mržnje zrakom svjetla u praštanja i ljubavi.
S križa prašta. Ta iskra ljubavi s križa rasplamsala se u svjetlo uskrsnuća. Ta iskra ljubavi i uskrsnuća postala je našom baštinom po sakramentima vjere.
Nosimo je u sebi kao neuništiv dar koji čezne za vječnim svjetlom gdje tame više neće biti. Pozvani smo da je već sada dalje prenosimo mišlju, riječju i djelom. Širenje lijepih vijesti, prepričavanje dobrih primjera tome služi.
Krajnje je potrebno da utječemo na to da se i u našim medijima pojavljuju i stranice s “bijelom kronikom”, a ne samo s “crnom kronikom”. Neka ova nova, bijela, svijetla kronika našega grada, našega naroda, naše domovine i svakodnevnice preplavi medije, ali i naše razgovore.
Bit će tada u nama i oko nas više svijetla.
U takvoj službi dobra zaista ćemo biti ono na što nas Isus poziva: SVJETLO SVIJETA!
Autor teksta: fra Zvjezdan Linić