VIDEO:

Cijeli svijet se “trese” viješću da je izgorjela katedrala Notre Dame u Francuskoj. Naravno, nikome nije drago da je izgorjela katedrala tako stara, velebna i poznata…( a nekima vjerojatno i jeste drago?!)

No, osvrnuo bih se na jedan drugi detalj oko svega toga.

Dok su plameni jezici i dim još uvelike zaposjedali prostor te velike i lijepe građevine, širom kruga zemaljskog počele su se javljati razne osobe i tumačile razlog ovoga događaja.

Tako je bilo i kod nas.

Odmah se javio vjerski osviješten naš premijer (svijetu poznat kao najveći europski “štipostražnjić”) te počeo iznositi tugu i bol “nas katolika”.

Gledam u čudu i ne vjerujem.

Kršćaninom katolikom naziva se glavni promotor nesretne konvencije koja promiče rodnu ideologiju, zna kada počinje začeće djeteta u utrobi majke, a i dalje podupire njegovo ubojstvo dok ga majka nosi pod svojim srcem.

Kršćanin?

Izgleda nikada nije čitao Pismo i ne zna što piše u LEVITSKOM ZAKONIKU; jer da zna – ne bi se nikada upuštao u priznavanje i podržavanje stvari koje su Gospodinu odvratne.

Takvog “kršćanina” pogodio je požar u katedrali u Parizu.

Divim se…

Još jedna zanimljiva pojava glede požara. Odmah su počele objavljivati fotke sve ine “posvuduše” i pokazivale kako su bile tamo i fotkale se. Sada su utučene, u suzama i nevjerici što se događa….

Iskreno, mislim da koriste prigodu kako bi svoje egocentrizme još malo nahranile. Jedna od tih gospojica javno je pljuvala po Katoličkoj Crkvi i ismijavala svećenstvo baš u vrijeme svog vjenčanja po obredima Kabale, jedna je ismijavala vjernike da su ograničeni i zatupljeni u svojem prakticiranju vjere i tako dalje. Mnoge tako “utučene i žalosne” izražavale su svojim pokazivanjem “veliku tugu i žalost” zbog situacije u katedrali.

Točne podatke nisam znao. Objavio ih je Duspara Elvis u videu kojeg prenosim.

Da se barem dio svih ljudi koji su ikada ušli u katedralu istinski obratio i molio Bogu, da je živio kršćanstvo – ovo se vjerojatno nikada ne bi dogodilo.

Više pogledajte u videu.

Na kraju spomenut ću situaciju kada su se kod nas u HR i BiH obnavljale crkve nakon oslobodilačkog domovinskog rata, jedan stari fratar mi je ispričao kako je to nekada bilo kada su se gradile ili obnavljale crkve.

Svi radnici bi sa svećenicima u jutro prije početka radova najprije slavili sv. misu. Imali bi prigodu za ispovijed i pričest. Tijekom rada nije bilo psovke, prostačenja, proklinjanja – ako je netko to činio bio bi udaljen iz tog prostora i ne bi imao više prigodu raditi tu.

A kako je danas?!

Najgore je to da sve te loše prakse u svijetu polagano klize i u našu domovinu, u našu Crkvu.

Dozvolili smo stvari koje ne bi smjeli tolerirati. Kako sijemo – tako ćemo i žeti.

Smiluj nam se Gospodine.

Miroslav Baotić