AUDIO/VIDEO
Ivo, laka ti bila hrvatska gruda naše Posavine
iz koje si ponik’o i kojoj se sada vraćaš.
Foto: Ante Šunjo
Bio si jedan od nas, sin svoje voljene Posavine. Volio si svoj zavičaj, ljude i običaje. Uvijek si se rado odazivao na svaki događaj koji je okupljao naš napaćeni narod. Bilo je tako i 2010. godine u Hrvatskoj Tišini kada su fra Ivo Pavić i fra Joso Oršolić u župi Majčinstva BDM ugostili Darija Šimića, okupili veterane Posavine ravne i zajedno s fratrima Toliškog samostana odigrali nezaboravnu utakmicu na lokalnom igralištu…
Bio je to lijep i zanimljiv događaj za župu koja je za vrijeme domovinskog rata bila okupirana, narod raseljen, protjeran i pogubljen, crkva do temelja bila porušena….
Naši su fratri obnavljali duhovno, poznati športaši donacijama obnavljali terene i svlačionice, a ti Ivo; ti si bio poseban…
Tvoja nazočnost na takvim mjestima je nama puno značila.
Znam i da si, kao i svi mi, tražio blagoslov, razgovor kod naših ujaka, naših fratara… I to je bio jedan od pokazatelja da nisi bio uznosit i ohol, već običan i jednostavan čovjek, unatoč velikoj popularnosti koju si imao.
Moj kum Ante i ja, angažirani od fra Jose i fra Ive, sve smo snimali, fotografirali, ozvučavali… Bilo je puno uzvanika sa svih strana. Mnogi su me znali upitati: “Je li to onaj poznati glumac?!”
“Da, to je naš Ivo” – ponosno bih odgovarao kao i svaki posavljak.
“Pa otkud on ovdje?” – bilo bi odmah drugo pitanje. “On je naš” – kazao bih, “sin ovog kraja” i “uvijek je ovdje, dođe kad god može!”
Još bih sav ponosan dodao, “moja mama je išla s njim u razred u osnovnoj školi, a on najviše voli ići pecati s mojim rođakom Đursom!!!”
Pucao bih od ponosa kao neki mali dječarac, al’ nisam samo ja bio takav, svi smo te mi Ivo voljeli i bili ponosni na tebe.
To je zato jer nisi “glumio” nikakvu veličinu, nisi se oholio – bio si i ostao običan čovjek, sin naše Posavine.
Dokazuje to i činjenica da se i sada na koncu svoga životnoga puta vraćaš svojoj posavskoj grudi od koje si i potekao.
Hvala ti za sva dobra koja si učinio za svoj narod. Ponosni smo na tebe i vrijeme koje smo mogli proživjeti s tobom.
Miroslav Baotić
POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE
I SVJETLOST VJEČNA NEKA MU SVIJETLI
POČIVAO U MIRU BOŽJEM!