Tekst iz 2014. ali itekako aktualan:

Masonsko svjetlo ponovno u našim crkvama!

Dok se donosi masonsko svjetlo od kojega neki očekuju prosvjeljenje istovremeno vidimo i slušamo sve veće propadanje u otpadništvo i bezakonje od strane učenih glava. Što je više u našoj Crkvi tog “svjetla” to je više svijeta i tame, a sve manje Crkve u svijetu.

U Hrvatskoj skoro pa nema Hrvata nego su zavladali građani i što treba Hrvat očekivati? Dobru vlast? Od koga? Od građana?! Kada u Hrvatskoj budu Hrvati, a ne građani tada će nam Bog poslati dobru vlast. I nikakvi izbori neće to moći zaustaviti, izašao netko na izbore ili ne. Hrvati ne ubijaju svoju djecu u utrobama majki. To rade građani. E, pa neka građani biraju svoje predstavnike.

– Otvorimo vrata Crkve svijetu! – često čujem povike onih koji valjda nisu niti svjesni što govore.

– Neka svijet otvori svoja vrata i neka Crkva uđe u svijet! – odgovaram ovima što bi se miješali sa svijetom.

– Kako to misliš? – pitaju me svjetovnjaci u Crkvi.

– Tako kako sam rekao. Onaj koji otvori svoja vrata, njemu će nešto ući. Ako Crkva otvori vrata svijetu onda će joj svijet ući. – obrazlažem ja svoje.

I stvarno, nekada pomislim da se Crkva, Katolička Crkva kojoj pripadam, pretvara u građansku udrugu jer vidim pojave koje mi se ne sviđaju, a odobravaju se s najviših pozicija Katoličke Crkve.

– Upravo nam je došlo «betlehemsko svjetlo» koje će ući na vrata i proći će kroz sredinu pa ustanite da ga pozdravimo! – reče svećenik nekako uzbuđeno na nedjeljnoj svetoj Misi kao da nekoga jako važnoga najavljuje.

– Sramota! Kakve veze ima «betlehemsko svjetlo» s Isusom! – ote se meni uzvik koji sam izgovorio na glas.

– Nemoj slučajno da tko od vas ustane dok bude to luciferovo svjetlo prolazilo! – dao sam uputu djeci koju mi je Bog dao na čuvanje.

Ide pjesma i narod se ustao. Prolaze izviđači u svojim odorama i barjacima ponosno noseći «betlehemsko svjetlo» koje će narod u svojoj nevjeri i neznanju odnijeti doma misleći da čini neku jako pobožnu stvar.

I onda mi se dogodi ono što mi se nikada do sada nije dogodilo…

– Oprosti Gospodine mome narodu. Smiluj nam se zbog naših grijeha. Molim Te smiluj nam se. Oprosti mome narodu Gospodine što ovo čini. Ne znaju Gospodine i zato im se smiluj. Molim Te smiluj nam se i oprosti nam naše grijehe. – kroz suze sam molio sjedeći dok su svi ostali gledali u čudu zašto se nisam ustao da pozdravim «betlehemsko svjetlo».

Da pojasnim, to «betlehemsko svjetlo» zapale izviđači u Jeruzalemu i onda ga nosaju po svijetu kao štafetu. Ovi što otvaraju vrata Crkve dočekuju ih širokim osmjehom. Znači, svjetovna organizacija (izviđači) donese neko svjetlo u crkvu, koje zapravo predstavlja lucifera i onda ga vjernici dočekuju s pjesmom?! Ponavljam, to svjetlo ne pali nitko od predstavnika Crkve nego izviđači! Kod nas u Hrvatskoj to «svjetlo» unosi u Katedralu predsjednik Sabora (komunist?! ateist?!). Da to svjetlo kojim slučajem predstavlja Isusa Krista, predsjednik Sabora iz redova SDP-a (ili HDZ-a samo druge frakcije kumrovečke političke škole; opaska admina) ga ne bi mogao držati niti s azbestnim rukavicama. Najmanje što bi se moglo očekivati je da mu sprži ruke zbog svih onih zakona koje imamo i koje su uveli njegovi «ateisti». Sramota jedna što se to uvuklo u Crkvu i predstavlja se kao neko «svjetlo mira». Osim toga, kakvo je to «betlehemsko svjetlo» u koje dijete puhne i ugasi ga?

Kada sam čuo za vrijeme molitve vjernika da molimo Gospodina da nam «betlehemsko svjetlo» donese mir samo što mi nije pozlilo. Narod pobožno odgovara ne razumijući što moli. Jel’ moguće da «betlehemsko svjetlo» postane dio liturgije? Moguće je isto kao što je moguće da su posljednja vremena. Jedan je Kralj Mira i Knez Mironosni kako kaže prorok Izaija i nikakva bakljica ne može donijeti mir nego samo Gospodin Isus Krist, Kralj nad Kraljevima.

Na kraju svete Mise, idu obavijesti i jako važna tema su izbori. Saznao sam da mi je građanska i vjernička dužnost izaći na izbore. Prvo, ja nisam građanin. Ja sam Hrvat i ne priznajem te podjele koje je nametnula masonska francuska revolucija. Hrvatska nije zemlja građana nego Hrvata! Ako se već moram opredijeliti između građana i seljaka, onda molim da me se oslovljava kao seljaka. Ne zato što sam poljoprivrednik, nego zato što sam seljak po svjetonazoru. Samo da budem što suprotnije od građana. Dakle, ta građanska dužnost me ne obavezuje. Ali, kada sam čuo da mi je vjernička dužnost izaći na izbore i da mi je grijeh propusta ako ne izađem, jedva sam se suzdržavao da nešto ne kažem na glas. Čuj grijeh propusta?! Grijeh propusta je što svi oni koji su protiv zakona o abortusu nisu javno izopćeni. Grijeh propusta je što se Crkva nije sama sa sobom dogovorila i odabrala svoga kandidata za kojega katolici mogu čiste savjesti glasovati, a ne da muti oko zabrane abortusa ili umjetne oplodnje koja opet u sebi sadrži jednu vrstu abortusa. Ili odjednom to više nije važno pitanje za Katoličku Crkvu?

Narodna poslovica kaže: «Narod ima vlast kakvu zaslužuje!». No, kad narod prestane biti narod i pretvori se u građane, imamo još veći problem.

U Hrvatskoj skoro pa nema Hrvata nego su zavladali građani i što trebam ja kao Hrvat očekivati? Dobru vlast? Od koga? Od građana?! Kada u Hrvatskoj budu Hrvati, a ne građani tada će nam Bog poslati dobru vlast. I nikakvi izbori neće to moći zaustaviti, izašao netko na izbore ili ne. Hrvati ne ubijaju svoju djecu u utrobama majki. To rade građani. E, pa neka građani biraju svoje predstavnike. Moje je dovoditi se u red i moliti Boga da se moj narod probudi i odrekne se grijeha. Dok god su u Crkvi građani, a ne katolici, unosit će se «betlehemsko svjetlo mira» i raznositi po crkvama.

Znači, mogu biti za bilo kojeg kandidata dok god odobravam da se dijete ubije, ali ako ne želim sudjelovati u tome, onda činim grijeh propusta?! Ma, nemoj! Moj Bog kojemu služim i kojemu želim pripadati kaže u Jeremiji 17, 5: «Ovako govori Jahve: ‘Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.’”

Dok ne dođe do pameti da smo u stanju okupacije neće se niti narod početi niti kajati niti obraćati. Što bi bilo da su farizeji za vrijeme Isusa govorili: “Sad će izbori i trebate glasovati po svojoj savjesti. Imate mogućnost odabrati Heroda, Poncija Pilata, Judu Iškariotskog i Barabu. Ako ne glasate za jednog od njih činite grijeh propusta!”?

Isto tako, sjetimo se pobune Izraela 70. godine protiv Rimljana. Moguće da su i tada farizeji govorili kako se narod koji je duhovno polupan mora boriti. Rimljani su pobunu ugušili u krvi jer njihovu bitku nije blagoslovio Bog. S druge strane, sjetimo se Mojsija koji je sam u Ime Božje stao pred faraona i oslobodio svoj narod iz ropstva. Nije to Mojsije svojom snagom napravio nego se Izrael obratio i bio spreman da ga Bog izbavi.

Ja govorim po svojoj savjesti, a neki mi prigovaraju što se ne želim odlučiti za jednog koji nema problema s ubijanjem djece?! Još ću ja biti kriv što će izbore dobiti lijeva ili desna opcija. Kako im nije jasno da nema lijeve ili desne opcije. Ima samo opcija koja je za život i ona koja je protiv života!!!

Neka građani i dalje nosaju svoje “betlehemsko svjetlo” i glasuju na izborima. Možda sljedećih godina budemo vidjeli kako nam građani uvaljuju “nazaretsku jogu” ili “jeruzalemski horoskop” kao dio liturgije. Takvi neka i dalje biraju svoje, a ja ću i dalje pozivati na pokajanje s punim pouzdanjem u svoga Boga.

E, da… sretan vam Božić, rođenje Isusa Krista, kojega Blažena Djevica Marija nije niti pomislila abortirati.

 Autor: Elvis Duspara, Nacija.hr