Mate Knezović:

Nesumnjivo je da Katolička Crkva više ne govori jednim jezikom. Također je nesumnjivo da postoji sve veći jaz između vodstva Katoličke Crkve i Naroda Božjeg.

Kako možeš kritizirati Družbu Isusovu? Kako možeš misliti da sv. Otac hoće neko zlo? Pa što nam znači primiti 2000 ili 3000 tih ljudi?

E pa mogu i hoću, jer na to imam pravo. Imam i dužnost govoriti ono što smatram za istinito. Nikakve moralne ucjene me ne će u tome spriječiti. Primiti, zaštititi, promicati i integrirati lažne izbjeglice ne spada u Nauk, Vjerovanje ili koju Dogmu.

Ovaj put ću uzeti samo jedan od pokazatelja tog jaza – post je Mate Knezovića na svom profilu.

To je odnos prema migrantima ili Alahovim vojnicima ili “izbjegicama” ili izbjeglicama. Iako bi te pojmove trebalo razlikovati, analizirati i prema njima različito postupati u nauku i praksi, oni su pomiječani i namjerno strpani pod jedan pojam.

Vjetrovi koji pušu iz Vatikana, a osobito od sv. Oca Franje, su takvi da postoji ultimativan zahtjev europskim vladama, narodima, državama i katoličkim vjernicima da se potpuno otvore vrata tim ljudima i to bez pitanja, pod moralnom presijom koja glasi: Onaj tko tako ne radi nije za ljudska prava, nije otvoren, nije katolik, nije Kristov jer je i Isus bio izbjeglica. Takav koncept je u cijelosti u skladu s globalističkim projektom. Dapače, on se služi istim argumentima, no katolici se, uz silne emocije koje i globalisti koriste, koriste i kršćanskim emocijama. Te emocije i ne nastoje polaziti od Nauka kakav je Katolička Crkva definirala kroz stoljeća i tisućljeća. Takav (tradicionalni) Nauk polazi od Biblije, svetaca, Nauka definiranog kroz crkvene naučitelje i Pismo. Međutim, Novonauk polazi od plitkih emocija, ne računa s povijesnim iskustvom, znanjem, Tradicijom… Sve to odjedanput pada pred silinom naleta moralno-etičke ucjene.

Ukratko, Novonauk o migrantima (ili što već jesu) kaže jasno: primiti, zaštititi, promicati, integrirati. Što znače ova četiri koraka:

1. Primiti!

Ovaj korak znači nalog državama, narodima, Europi, Europskoj uniji, katolicima.. da su dužni bez ikakvih pitanja tko su ti ljudi, odakle dolaze, kakve su njihove namjere, iz koje zemlje dolaze, koje su vjere i kulture, kakvih su znanja i morala, koje su dobi i socijalnog statusa… te ljude primiti, osigurati im smještaj, hranu, obrazovanje, radno mjesto, prostore za njihova vjerska okupljanja i sve drugo. Ovaj nalog svima nama kaže da šutimo, da nemamo pravo glasa, da nije važno želimo li ih kao države, narodi, civilizacija, vjersaka zajednica, primiti. Nalog je potpuno jasan! Primite ih bez ikakvog pitanja ili će te biti optuženi kao rasisti, fašisti, nekršćani, neljudi, necivilizirani…

2. Zaštititi!

Ovaj kratki nalog kaže da nikakav prigovor protiv tih ljudi ne smije postojati. Svaki prigovor je napad na njih, a oni samo hoće zaštitu, bolji život, tolpli dom, ljudskost. Svatko onaj tko prigovori da u Pakistanu, Iranu, Iraku, Maroku, Egiptu… ne bjesni nikakav rat je zapravo protiv zaštite tih jadnih ljudi. Na prigovor da smo mi zemlje koja i nije bogatija od nekih od tih zemalja nećete dobiti odgovor. Ta oni ne odgovaraju. Oni optužuji implicitno ili eksplicitno.

3. Promicati!

Ovaj nalog znači promidžbu. On ne znači davanje informacija, nego propagandnu kampanju. Ovaj nalog je kao predizborna kampanja. U toj kampanji je dopušteno pretjerivati, prikrivati istinu, obmanivati i lagati. Kampanja je kao reklama nekog proizvoda. Ona promiče navodna ljudska prava. Ona kaže da ti ljudi zaslužuju novi početak, da žele rad, obrazovanje, ona polazi od toga da se neko dijete upisalo u školu, da je netko počeo raditi, da poslodavci upravo te ljude trebaju, da su svladali jezik. Ta promidžba će napasti svakoga tko kaže da se ulaže naš novac u njih, tko kaže da mnogi naši ljudi nemaju posao, da postoji sukob mentaliteta, da su neke zemlje morale uvesti izvanredna stanja zbog promjene etničke i vjerske strukture, da na kraju mi ne želimo te ljude jer imamo pravo odlučivati koga hoćemo a koga nećemo primiti u svoju zemlju. Promidžba je u biti laž koja nam daje lažnu sliku.

4. Integrirati!

Nalog je jasan. Dužni smo uložiti sva materijalna i druga sredstva da se ti ljudi integriraju u naše društvo. Ako se ne integriraju onda smo mi krivi jer nismo bili prema njima nježni, s puno ljubavi, dobrodošlice, razumijevanja za njihovu kulturu… I ne, nema nikakvog vraćanja u njihove domovine kada prođe rat ili druga nevolja u njihovim zemljama. Dužni smo im dati državljanstvo, jednakost, dom, pa valjda im trebamo davti i svoje žene, kćeri i sestre da se za njih udaju i prime njihove navade. Nema pitanja žele li se oni integrirati ili žele nas integrirati, a našu kulturu i vjeru dezintegrirati. Nema istraživanja, nema ispitivanja iskustava drugih zemalja, nema povijesnog iskustva kako se ta vjera integrirala na Arapskom poluotoku. Bliskom istoku, Indoneziji, Pakistanu… pa sve do naše Bosne.

Na kraju preostaje još jedna moralna ucjena.

Ta je kako možeš kritizirati Družbu Isusovu? Kako možeš misliti da sv. Otac hoće neko zlo? Pa što nam znači primiti 2000 ili 3000 tih ljudi?

E pa mogu i hoću, jer na to imam pravo. Imam i dužnost govoriti ono što smatram za istinito. Nikakve moralne ucjene me ne će u tome spriječiti. Primiti, zaštititi, promicati i integrirati lažne izbjeglice ne spada u Nauk, Vjerovanje ili koju Dogmu. Razum mi kaže da se radi o zlom projektu bez obzira tko taj projekt prihvaćao, podržavao, štitio i promicao. Dapače. Smatram da je to u suprotnosti sa zdravim razumom i interesima moje države, mog naroda i Katoličke Crkve.

Uostalom, Družba Isusova je ovakvim agresivnim pristupom naštetila sama sebi. Teško će se izvući u budućnosti od ove goleme greške ili svjesnog sudjelovanja u projektu protiv vlastitih država, naroda i Katoličke Crkve kao cjeline. Zato sam im dužan reći istinu u lice.

Autor: Mate Knezović