Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 10-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima…

– Tata, smijem li te nešto pitati?

– Da, naravno, reci, što je?

– Tata, koliko zarađuješ na sat?

– To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš? – reče otac gnjevno.

– Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?

– Ako već moraš znati, zarađujem 50 kuna na sat.

– Oh! – odgovori dječak spuštene glave.

– Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 kuna?

– Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 kuna taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije! – bio je otac bijesan.

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja… kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?’

Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 kuna… stvarno ne pita često novac…

Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

– Jesi li zaspao, sine? – upitao je.

– Ne, tata, budan sam. – odgovori dječak.

– Razmišljao sam… možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 kuna koje si tražio.

Dječak se uspravio, smiješeći se.

– Oh, hvala ti, tata! – poviknuo je radosno.

Tada, posegnuvši ispod jastuka, dječak je izvukao snop zgužvanih novčanica.

Kad je vidio da dječak već ima novac, otac se ponovno počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

– Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš? – planu otac na dječaka.

– Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam. – mirno odgovori dječak.

-Tata, sada imam 50 kuna. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 kuna s nekime koga voliš.

Da sutra umremo, tvrtke za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života.

Nepoznati autor