“Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi” (Ezekijel 18,2)

Gdje su nam dakle dobri političari, intelektualci, svećenici, radnici, studenti, liječnici…..UBILI SMO IH ABORTUSOM.

Nisu dobri crveni komunisti, nisu dobri plavi komunisti (slika naše hrvatske političke zbilje); nemamo dobrih intelektualaca, predsjednika, liječnika, radnika, učenika, studenata i svećenika… Mladež je, kažu, u totalnom beznađu. Nema nam nade nad hrvatskim obzorom nikad više – sve je sivo i bezveze; kažu.

A gdje su nam dobri, uzorni i čestiti ljudi? Što se to dogodilo? Kako to da kod nas baš ništa ne valja?

Tko to sije toliki pesimizam, beznađe, svo ovo sivilo i prokletstva u našem društvu pa da ispada da smo za sve nesposobni i da nam pomoći nikako više nema?

U fantomskoj tvorevini Jugoslaviji kada je čovjek kojega su, a još uvijek ima takvih, neki držali kao božanstvo, a bio je obični zločinac barem što se tiče hrvatskog puka, otvorio granice, nije to učinio zato što mu je bilo stalo do naroda – nego ga nije znao i imao kako prehraniti, a samim time se riješio velikog broja političkih neistomišljenika kojih je svakako bilo najviše iz redova hrvatskog naroda.

Odlazili su tako naši u dijasporu širom svijeta; odlazili, odlazili zasnivali obitelji, a malo tko se ikada vratio osim ljeti na neki kratki odmor.

Odlazili su Hrvati iz svoje domovine i nažalost, još uvijek i sve više odlaze. Trbuhom za kruhom stara je uzrečica ovih tužnih događaja.

—

U Poljskoj nekako u zoru I. svjetskog rata jedna je bolešljiva i slabašna trudnica posjetila liječnika. Vidjevši njeno bolešću narušeno krhko tijelo liječnik joj je savjetovao da dijete abortira (čitaj – da ga ubije) jer rat je pred vratima, a i njeno zdravstveno stanje je takvo bilo da je bolje da si skine sad taj teret s vrata.

Žena je bila potresena tim stavom liječnika i sva u suzama otišla od njega. Iako joj je bilo jako teško, iako su joj grozne liječnikove riječi odzvanjale cijelim njenim bićem, nije klonula.

Predala je svu tu situaciju Gospodinu u skrušenoj molitvi i odlučila je roditi to djetešce koje je nosila pod svojim srcem pa što bude – bude.

Dijete je, na veliku radost svojih bližnjih, došlo na svijet jer su mu majka i otac imali ogromnu vjeru i pouzdanje u Boga.

Nije imalo lak život, a i majka je ubrzo umrla.

Taj je dječak u svojim mladalačkim godinama doživio i II. svjetski rat, sve nedaće i progone koje je on nosio.

Mladić je dakle imao buran život; volio je kao i svi njegovi vršnjaci nogomet, a posebno se zanimao za kazališnu umjetnost……

Godine su prolazile. Puno toga se dogodilo u životu tog mladića koji, da je bilo po liječnikovu nagovoru – nikada ne bi ni ugledao svjetlo dana.

Taj je mladić kasnije postao katolički svećenik. Mnogima je postao duhovni uzor, naročito mladima. Hvala Božjoj providnosti i majčinoj hrabrosti i odlučnosti što ga je zadržala, rodila…

„Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi“ Ez 18,2

Ne znam kako stojimo sa brojevima, što kažu naše statistike. No, sigurno je kako nas je sve manje i manje. Odlazak na abortus (ubojstvo djeteta) sve mlađih djevojaka postao je kao posjet zubaru.

Roditelji su spremni izdvojiti astronomske svote za ilegalne abortuse (ubojstva djece), narušavajući zdravlje svojih kćeri pa možebitno i dovodeći u pitanje i sam njezin život – samo da se ne bi doživjela sramota.

A nije sramota ubiti?!

Često se dakle komentira kako nam je stanje loše u domovini i kako nemamo LJUDI koji bi nešto pokrenuli.

Pa gdje su nam dobri, čestiti ljudi?

UBILI SMO IH ABORTUSOM.

Navukli smo tim ubojstvima nevinih na sebe, svoje obitelji i domovinu veliko prokletstvo.

Nemojmo se čuditi situacijom koja nas je zadesila. To što nas vode bezbošci koji zatiru kršćanstvo i proklamiraju svoju ideologiju kulture smrti, a mi dvojimo što opet izabrati na slijedećim izborimo jer i ovi drugi ista su kumrovečka škola samo malo drugačije obojena.

Pun je sabor zastupnika koji nisu u sakramentalnom braku, koji podupiru abortuse (ubojstva), rodnu ideologiju, seksualne devijacije i druge nastranosti koje ne idu zajedno sa naukom Isusa Krista, a nazivaju se kršćanima!?!

Gdje su nam dakle dobri političari, intelektualci, svećenici, radnici, studenti, liječnici…..???

UBILI SMO IH ABORTUSOM.

Moj župnik je često puta u svojim propovijedima spominjao priču kako se (prije domovinskog rata) jedan vukovarski ginekolog hvalio svojim bradatim sunarodnjacima kako je on pravi „delija“ jer je jedini od njih koji je „ubio veliki broj ustaša posle rata na ovamo“.

Naravno, mislio je na broj onih koje je pobio u abortusu. Statističari će lako provjeriti da je Vukovar bio grad u bivšoj nesretnoj zajednici „naroda i narodnosti“ u kojem se vršio najveći broj abortusa u državi…..

(Svi znamo što se događalo u Vukovaru nakon toga, početkom devedesetih. No, izgleda da nismo ništa naučili. Jedan medicinski tehničar, koji radi u toj bolnici, kazao mi je da se i danas čine iste grozote čak i više negoli prije domovinskog rata. – op.autora, veljača 2018.)

Učiniti abortus nad malenima koji se ni braniti ne može, uskraćivati se i koristiti razna kontracepcijska sredstva znači samo jedno – UBOJSTVO.

Čude se mnogi mladim obiteljima ako imaju troje, četvero ili više djece. Čude se i okreću očima mnogi a među njima i veliki broj tkz. kršćana?!

Zar nas polako hvata ta pošast kulture smrti, zar počinjemo slijepo vjerovati ovim komedijašima što su na vlasti? ILI ĆEMO VJEROVATI JEDINOME PRAVOME, ŽIVOME BOGU?

Moja Slavonija, u kojoj živim od rođenja, uvijek je bila dom svima koji su dolazili za koricom kruha iz neimaštine i gladi da bi preživjeli i zasnovali obitelji, a sada ljudi odlaze iz Slavonije jer se nema od čega živjeti?!?

Drugari okupljeni oko „plana 21“ likuju kada mladi napuštaju domovinu „trbuhom za kruhom“ i kada čine ubojstva (abortuse) – jer tako nas je sve manje i manje, a oni time ostvaruju svoje naume puno lakše…. (isto je i sa ovim “plavim – vjerodostojnima” koji vole kazati za sebe da su “demo-kršćani” a u stvari su ista kumrovečka partijska škola. – op. autora veljača 2018.)

Izbor je uvijek na nama samima. Bog nam je u svojoj veličini dao slobodu i mogućnost izbora. A imamo i jedno jako važno upozorenje i smjernicu u Ponovljenom zakonu 30,19:

„Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju

da pred vas stavljam: život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo.

Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga,

slušajući njegov glas, prianjajući uz njega,

da živiš ti i tvoje potomstvo.“

Autor: Miroslav Baotić, dio teksta objavljen u NACIJA br. 29, svibanj 2013.