Poznato je da svaka naša izgovorena riječ ima svoju snagu. Čak sve što samo i pomislimo ima svoju ulogu u onome što se zbiva u našim životima.

   Sam Gospodin nam poručuje u Pismu: „Tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.“ (Mt 12,37)

Često olako svašta izgovaramo. Ovog puta neću o proklinjanju, psovkama, bogmanju i psećem govoru….

Ciljano ću o oslovljavanju „bližnjih“ i „daljnih“ sa riječju BRATE.

Među mlađom populacijom je jako uvriježeno kazati „di si (gdje si) brate?!“

Na taj se način poistovjećujemo – ISTI SMO – želimo kazati, sve dijelimo; i dobro i zlo.

No, često nismo svjesni u što se time vežemo. Mnogi to čine ne promišljajući, najviše da se nekome svide, da se nekome dodvore, licemjerno podilazeći kako bi ostvarili neku svoju korist od te osobe, a to je jako pogrešno.

Zašto?!

Zato što se na takav način vežemo i u duhovnim sferama s tom osobom, a pojma nemamo što ona u sebi krije, tko je on zapravo; što čini i čime se zapravo bavi.

PISANO JE:

i sam nam Isus poručuje kada su mu kazali da ga traže braća i majka;

„Tko je majka moja, tko li braća moja?“

»Evo«, reče, »majke moje i braće moje!  Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«  (Mt 12,48-50)

Jako znakovit je pedeseti redak gdje čitamo da samo oni koji vrše volju jedinoga pravoga Boga su nam i braća i majka i sestre.

Nemojmo se dakle zavaravati;

ne onaj koji nam se svojom vanjštinom sviđa, ne onaj od kojeg mislimo dodvoravanjem iskamčit’ neku materijalnu korist, ali ni oni koji se zaodijevaju u nekakve religioznosti pa se žele prikazati jako duhovnima, pa čak nam ni oni s kojima smo u krvnom srodstvu mogu biti daleki,

 »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« (Lk 6,45)

Stoga pazimo koga zovemo bratom svojim – kako govorimo, tako si i činimo, tako nam i bude u životu.

„Sve provjeravajte: dobro zadržite,  svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5,21-22)

Miroslav Baotić