Tetovaže, pirsinzi

Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!

Lev 19,28

   Sve je više mladeži koja se povodi za ovom pomodarnošću. Nije to, naravno, ništa novoga. Čovječanstvo to jako dugo poznaje. No, složit ćete se da je u zadnjih dvadesetak godina to baš postalo „IN“, a ako netko nema neku „mrak“ tetovažu ili pirsing taj se već pomalo smatra da je „OUT“ ili totalna „konzerva“.

 Nekada su tetovaže nosili momci koji su to uglavnom „oslikavali“ po sebi za vrijeme robije. Bili su to sitni kriminalci i negosi svih vrsta. Na taj su način htjeli ostaviti dojam „opasnih tipova“. Tako je bilo i smiješnih scena kada su nekome liku koji je htio da mu u zatvoru oslikaju na leđima orla – oslikali  stroj za pranje rublja; po cijelim leđima. Baš je opasno izgledao! Naravno, tu su svakako one nesretne generacije koje su služile srbočetničku JNA pa su si na podlakticu desne ruke tetovirali „zvezdu petokraku“ i broj vojne pošte?! Imena nesretnih ljubavi, slomljena srca itd.

Ovo danas je ipak drugačije. Izbor je puno veći i način rada puno bolji. Danas postoje i tetovaže u boji. Tematika tog oslikavanja je ponajviše okultna. Zmajevi, mrtvačke glave, križevi naopako itd. Postoje i oni koji si istetoviraju lik Isusa Krista na rame pa time valjda hoće pokazati koliki su vjernici. To je svakako pogrešan način i Bog od nas to sigurno ne želi.

Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Zašto da se nagrđujemo nekom zvjeradi po svome tijelu?! Upoznao sam dosta osoba koje su si istetovirale tako neke gluposti po tijelu i kasnije su se obratile, shvatile što je to i sada imaju muku na sebi i ne znaju kako je se riješiti. A ima i onih koji su si to davno učinili i sada kada je prošao određeni broj godina, stari se  – što je normalno – koža se mijenja, a i čovjek se možda malo i udeblja pa umjesto „strašnog“ crteža ima smiješnu karikaturu na svome tijelu.

Valja biti razborit. Da je Gospodin htio da budemo oslikani – On bi nas u svojoj veličini oslikao na najbolji mogući način.

Druga stvar koja je isto, ako ne i više rasprostranjena, jest RANJAVANJE pirsinzima. Po ušima, obrazima, obrvama, nosu, jeziku, intimnim dijelovima tijela……?!

Kada sam bio mali na TV-u sam gledao obrazovne dokumentarne filmove o životu afričkih plemena. Ovo što danas vidimo da rade naši mladi je upravo to. No postoji tu nešto o čemu nitko ne razmišlja, a prisutno je i kod tetoviranja i kod pirsinga, a to je DUHOVNA INICIJACIJA toga čina.

Naime, u Africi kada se „razvlače“ uši ili donja usna to čini vrač ili plemenski starješina izgovarajući obredne molitve i posvećujući osobu nekom božanstvu u svrhu razno raznih nakana. Isto tako u Indiji se buše nosevi –  stavljaju pirsinzi za koje se privezuju lančići i isto se tako osoba posvećuje određenim božanstvima u razno razne svrhe i nakane.

(Op. autora, kolovoz 2022.g. Ovaj tekst je objavljen u kršćansko – domoljubnom mjesečniku NACIJA 2013. god. U međuvremenu u mojoj župi četiri godine na službi je bio misionar iz Benina vlč. Leon i on mi je u našim razgovorima potvrdio da se niti jedna tetovaža ili pirsing ne rade a da to nema duhovnu pozadinu. Na zapadu to mnogi negiraju i smatraju smiješnim kada im se veli/ukaže na tako nešto. No, plodovi su tu, mogu se ignorirati, ali prisutni su kod osoba koje se podvrgnu ovim ispraznostima).

Islamske sekte poznaju također obrede bušenja tijela, hodanja po žeravici itd.

Dakle, nama kršćanima je to svakako neprihvatljivo i velika je nakarada činiti od sebe spodobu nakinđurenu po poganskim obredima – iako će mnogima nešto od svega toga biti slatko ili simpatično.

Nedavno  za vrijeme trajanja duhovnih vježbi sv. Ignacija Loyolskog jedna je polaznica bila puna pirsinga. Svećenik joj je skrenuo pozornost na to i kazao kako to nije dobro i da bibilo dobro da to skine. Ona se opravdavala da to „nije to što on misli“ i da je to danas moderno i da svi mladi to nose.

Svećenik se nije više htio raspravljati nego ju je samo uputio da upita Gospodina u konteplativnoj molitvi što On misli o tome.

Djevojka je ipak poslušala svećenika i kasnije posvjedočila da joj je u razmatranju Isus uputio ove riječi:

„Zašto se ranjavaš kada sam ja već bio ranjen za tebe?“

U molitvi je shvatila što je to i kasnije poskidala sve pirsinge. Za neke je trebao i stručni zahvat jer navodno postoje neki koji kada se postave – jako se teško skidaju.

Bilo bi dobro da svaki mladi kršćanin koji dođe na ideju da se tetovira ili stavi pirsing na svoje tijelo najprije u skrušenoj molitvi upita Isusa što On misli o tome.

Oni koji to ne žele gledati sa duhovne strane neka porazmisle što će biti s tim tetovažama i rupama od pirsinga po tijelu kroz nekoliko godina?!

O infekcijama, zaraznim bolestima pa i mogućnostima dobivanja čak AIDS-a prilikom tetoviranja i bušenja tijela sada nećemo već navodimo samo kao opomenu.

Bilo je i svjedočenja kako zlo vuče za sobom drugo zlo. Naime mnogi su učinivši neku tetovažu ili pirsing ustanovili da to nije to i onda krenuli nadodavati sličicu po sličicu , ranu za ranom…. učinivši tako od sebe spodobe iz kojih se jako teško vratiti u normalno stanje.

Oni koji tetovažom i pirsingom žele samo skretati pozornost na sebe imaju puno boljih načina. Umjesto da se kite poganskim perijem bolje neka se dokažu završenom školom/faksom, neka budu od pomoći bližnjima u potrebi, neka učine nešto u svojim župnim zajednicama gdje ima prostora i potrebe za djelovanjem laika…

NEMOJMO SE SAMI RANJAVATI JER JE ISUS ZA NAS DAVNO BIO RANJEN!

Autor: Miroslav Baotić

– objavljeno u kršćansko domoljubnom mjesečniku NACIJA, br. 28., rujan 2013

.